Kako i gdje uložiti novac i platiti što manji porez

 Kako i gdje uložiti novac i platiti što manji porez

Pomognite nam u dijeljenju znanja:

Članak Vam je pomogao?

Autor: Businessman

Izvor: Profitiraj.hr

Ako uložite novac kao fizička osoba u društvo, morate s jedne strane platiti porez na dohodak od kapitala, a s druge strane može vam se dogoditi da rashodi za kamate budu porezno nepriznati. Domaći poduzetnici novac će stoga stavljati u banku, koje su većinom u stranom vlasništvu, a poduzeća će pak uzimati kredite od banaka, naravno po kamatama koje su veće od onih koje banke daju poduzetnicima!?

 

Pretpostavimo da imate poduzeće i da vam dobro ide. Ali želite još. Ne zato što ste pohlepni nego zato što razmišljate logično, odnosno ekonomski – kako uložiti novac da platite najmanji porez? Jedno od pitanja koje često postavljaju vlasnici kapitala jest: treba li novac uložiti u banku i preko banke uzeti kredit na društvo ili direktno kao fizička osoba uložiti novac u društvo?
 
DATI NOVAC TVRTKI KAO POZAJMICU ILI POLOŽITI GA U BANKU?
 
Odgovor je prilično jasan: položite ga u banku! Naše zakonodavstvo destimulira poduzetnike da ulažu u poduzetništvo time što moraju platiti porez na dohodak od kapitala, dočim se na kamate koje se ostvare u banci ne plaća porez! Očito je bankarski lobi opasno jak kada je mogao banke staviti u povoljniji položaj od drugih trgovačkih društava (iako prema ustavu svi imamo jednaka prava, čini se da su neki ipak jednakiji). 
 
Ako uložite novac kao fizička osoba u društvo, morate s jedne strane platiti porez na dohodak od kapitala, a s druge strane može vam se dogoditi da rashodi za kamate budu porezno nepriznati. Koja je posljedica tako glupe odredbe? Domaći poduzetnici novac će stavljati u banku, koje su većinom u stranom vlasništvu, koja će im pak davati određenu kamatu. 
 
S druge strane, poduzeća će uzimati kredite od banaka, naravno po kamatama koje su veće od onih koje banke daju poduzetnicima. Dakle, umjesto da poduzetnici direktno ulažu u poduzeća (većinom u domaćem vlasništvu), oni će se odlučiti za financiranje preko banke (većinom u stranom vlasništvu), pri čemu će izgubiti na kamatama, bankarskim troškovima i ponajviše na vremenu. Kome je to u interesu?
 
 
PRIMJER IZ ŽIVOTA PRVI
 
Pretpostavimo da živite u Zagrebu i da ste jedan od rijetkih koji su se zasitili potrošnje i odlučili na štednju. Na uloženom novcu zaradili ste kamatama 1000 HRK. Ako su te kamate ostvarene u banci, nećete platiti ni kune poreza. Međutim, ako vam je kamate isplatila vaša tvrtka, potrebno je platiti 1000 x 35 posto + (1000 x 35 posto x 18 posto) = 413 HRK poreza i prireza. Baš čovjek dobije volju za pozajmljivanjem!
 
 
INVESTIRATI U DIONICE KAO PRAVNA ILI FIZIČKA OSOBA?
 
Recimo da ste vlasnik tvrtke koja ima novca za ulaganje. Razmišljate o tome hoćete li ga uložiti direktno iz poduzeća ili isplatiti ga prvo kao dobit i nakon toga uložiti u dionice. Odgovor je jednoznačan: isplatite si dobit i uložite kao fizička osoba. Zašto? Ako ostvarite prirast prilikom prodaje, u tvrtki ćete morati platiti 20 posto poreza na dobit, a kao fizička osoba nećete platiti ništa.
 
 
PRIMJER IZ ŽIVOTA DRUGI
 
Gospodin Gazdimirović vlasnik je poduzeća „Imam para d.o.o.”. Polako ali sigurno Gazdimirović ulazi u zagrebački džet-set. Čuo je da se na dionicama mlati gadna lova i da je to in. Čim je došao kući, u dogovoru sa ženom odlučio se i on okušati u dionicama. Budući da to nije njegova djelatnost, malo se raspitao u što bi bilo dobro investirati. Preporučili su mu dionice klaonice „Kolji i jedi po volji”. Budući da Gazdimirović voli dobro papati, odmah mu se svidjela ideja. 
 
Pretpostavimo da je Gazdimirović donio odluku o investiranju preko poduzeća. Nakon godine dana dionice klaonice „Kolji i jedi po volji” višestruko su porasle. Gospon Gazdimirović odlučio je prodati dionice društva i pritom je zaradio milijun kuna. Zarada od milijun kuna podliježe porezu na dobit pa je njegova neto-zarada iznosila 800.000 HRK. 
 
No ako bi Gazdimirović kao fizička osoba kupio dionice te ih nakon toga prodao, na zaradu ne bi platio ni kune poreza. Dakle, dobar porezni savjetnik uvijek se isplati. U konkretnom slučaju gospodinu Gazdimiroviću ostalo bi u džepu 200.000 HRK.