Kako ispravno klasificirati dugotrajnu imovinu namijenjenu prodaji

Kako ispravno klasificirati dugotrajnu imovinu namijenjenu prodaji

Pomognite nam u dijeljenju znanja:

Članak Vam je pomogao?

Autor: Businessman

Izvor: Profitiraj.hr

Potreban vam je novac za redovito poslovanje ili jednostavno želite poboljšati likvidnost svoje imovine? Što napraviti kada ste odlučili prodati dio dugotrajne imovine tvrtke?

 

Prema zahtjevima HSFI-a 8, kao i MSFI-a 5, dugotrajnu imovinu namijenjenu za prodaju potrebno je klasificirati kao kratkotrajnu imovinu, što znači da ćemo dio dugotrajne imovine koju smo odlučili prodati zasebno iskazati u sklopu kratkotrajne imovine. 
 
 
Kako klasificirati dugotrajnu imovinu 
 
Je li pri tome potrebno obaviti prijenos za svaku prodaju dugotrajne imovine tijekom godine? Odgovor je NE! Ako tijekom godine na temelju odluke uprave prodamo neku dugotrajnu imovinu, tada ne trebamo obaviti prijenos na kratkotrajnu imovinu jer je to poslovni događaj koji je završen. 
 
Dugotrajnu imovinu klasificirat ćemo kao kratkotrajnu imovinu i obaviti prijenos u slučajevima kada dolazi do prekida poslovanja/uporabe npr. jednog pogona ili imovine koja nam više nije potrebna (strojevi, zgrade i slično). U tom slučaju prijenos dugotrajne imovine na kratkotrajnu imovinu obavljamo na datum bilance. 
 
 
Uvjeti klasifikacije 
 
Informacije o dugotrajnoj imovini koju smo klasificirali kao dugotrajnu imovinu namijenjenu prodaji (opis imovine, vrijeme otuđenja, okolnosti, razlozi) obrazložit ćemo u bilješkama uz financijske izvještaje. Također napominjemo da izvore financiranja za imovinu koja je namijenjena prodaji kao što su krediti, obveze prema dobavljačima i sl. selimo na kratkotrajne obveze, i to na račun obveze s osnove dugotrajne imovine namijenjene prodaji. Istodobno, da bismo dugotrajnu imovinu koju smo namijenili prodaji mogli klasificirati kao kratkotrajnu imovinu u sklopu zaliha prema HSFI-ju 8 t. 8. 17. do 8. 23. trebamo ispuniti sljedeće uvjete:
 
- imovina mora biti raspoloživa za prodaju
 
- prodaja se mora obaviti unutar jedne godine nakon datuma bilance 
 
- prodaja mora biti vjerojatna - trebamo utvrditi cijenu koja je prihvatljiva u odnosu na sadašnju fer vrijednost. 
 
Zanimljivost kod imovine koja će biti klasificirana kao kratkotrajna imovina jest da će se njezina knjigovodstvena vrijednost nadoknaditi prodajom, a ne korištenjem. Kod dugotrajne imovine koja se klasificira kao imovina za prodaju prestaje obračun amortizacije. 
 
 
Knjigovodstvena ili fer vrijednost? 
 
Imovina koja je namijenjena prodaji evidentira se prema knjigovodstvenoj ili fer vrijednosti, ovisno o tome koja je vrijednost niža. Ako je evidentiramo prema fer vrijednosti, tada fer vrijednost trebamo umanjiti za troškove prodaje. Troškovi prodaje mogu obuhvatiti npr. troškove pripreme za prodaju, troškove procjenitelja, demontaže imovine, troškove oglasa, natječaja i slično. Troškove je potrebno razgraničiti na troškove budućeg razdoblja iz razloga što još nisu nastali. 
 
Napominjemo da se dugotrajna imovina koju ćemo otpisati to jest rashodovati ne klasificira kao dugotrajna imovina namijenjena prodaji prema standardu HSFI-ja 8 i MSFI-ja 5 jer je to imovina čija se knjigovodstvena vrijednost neće nadoknaditi prodajom, već će biti otpisana. 
 
Ako pri klasificiranju dugotrajne imovine u kratkotrajnu nismo zadovoljili zahtjev standarda koji se tiče rokova prodaje tijekom jedne godine od datuma bilance, može doći do produljenja razdoblja prodaje, i to samo u slučaju ako je odgoda uzrokovana događajima ili okolnostima izvan kontrole poduzetnika te ako postoji dovoljno dokaza da će poduzetnik uistinu realizirati plan prodaje spomenute imovine.