Kako obračunati zalihe materijala: MRS 2 i HSFI 10

Kako obračunati zalihe materijala: MRS 2 i HSFI 10

Pomognite nam u dijeljenju znanja:

Članak Vam je pomogao?

Autor: Businessman

Izvor: Profitiraj.hr

Zalihe materijala evidentiraju se i obračunavaju u skladu sa MRS-om 2 – Zalihe za velika trgovačka društva ili HSFI 10 - Zalihe za mala i srednja trgovačka društva. U ovom članku prikazati ćemo izračun vrijednosti zaliha materijala, promjenu vrijednosti zaliha te metode obračuna. MRS 2 i HSFI 10 uređuju računovodstvene postupke kod svih vrsta zaliha kao što su: zalihe trgovačke robe, materijala, gotovih proizvoda, zalihe poluproizvoda, zalihe nedovršene proizvodnje, a zalihama se mogu smatrati i zemljišta i građevinski objekti ako su isti namijenjeni prodaji.

 

Vrijednost zaliha materijala 

 
Prilikom nabave zaliha materijala iste evidentiramo prema trošku nabave, a trošak nabave obuhvaća:
 
- Kupovnu cijenu (koju zaračunava dobavljač)
 
- Uvozne carine
 
- Poreze koji ne možemo odbijaju te sve ostale troškove koji se mogu pripisati nabavi predmetnog materijala. 
 
 
Takvi troškovi mogu biti npr: 
 
- Prijevoz zaliha od dobavljača do skladišta
 
- Troškovi utovara/istovara
 
- Troškovi pakiranja čuvanja i dr. 
 
 
Važno je pritom napomenuti da trgovačke popuste, rabate, količinske rabate odbijamo od troškova nabave. MRS 2 i HSFI 10 ne dopuštaju da se u nabavnu cijenu zaliha, a tako ni u zalihe materijala uračunaju troškovi skladištenja, troškovi administracije, troškovi prodaje, drugim riječima svi troškovi koji ne služe dovođenju zaliha na sadašnju lokaciju i u sadašnje stanje.  Promjena vrijednosti zaliha materijala Zalihe se dakle trebaju evidentirati prema trošku nabave. Kasnije pri upotrebi materijala evidenciju vršimo u skladu s nekom od metodama obračuna zaliha ( npr. FIFO metoda, metoda prosječne ponderirane cijene, metoda posebne identifikacije). U određenim je slučajevima omogućeno da vrijednost zaliha smanjimo ispod troška nabave, a najniže do svote utržive vrijednosti. To se može dogoditi u slučajevima kada su zalihe materijala oštećene, kada su zalihe zastarjele ili kada je vrijednost zalihe materijala veća u odnosu na vrijednost proizvoda u koji će biti ugrađen taj materijal. U takvim slučajevima moramo vrijednost zaliha vrijednosno uskladiti.
 
U skladu sa MRS-om 2 i HSFI 10 zalihe materijala ne trebamo vrijednosno usklađivati ispod troška nabave ako se očekuje da ćemo gotove proizvode prodati po cijeni koja je jednaka ili veća od troška nabave materijala. S druge strane ako je trošak proizvodnje gotovih proizvoda veći od prodajnih cijena koje možemo postići na tržištu, tada vrijednost zaliha materijala treba otpisati do razine utrživih vrijednosti. Vrijednosno usklađenje zaliha treba provjeravati na svaki dan bilance iz razloga što bi imovina društva u bilanci trebala biti iskazana sukladno vrijednosti koju je moguće realizirati. Prilikom vrijednosnog usklađenja zaliha materijala upozoravamo Vas da obratite pažnju na Zakon o porezu na dobit prema kojem se rashodi nastali uslijed smanjenja vrijednosti zaliha priznaju u razdoblju u kojem je imovina prodana ili na neki drugi način uporabljena. Vrijednosno usklađenje zaliha materijala ne podliježe obračunu PDV-a iz razloga što pritom nije nastao promet (isporuka)dobra ili usluge. Zalihe su zadržane na istoj lokaciji, kod istog vlasnika te u istoj količini. Prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost porez obračunavamo isključivo na isporuke dobara i usluga uz naknadu.  
 
 
Metode obračuna troškova zaliha
 
Prema MRS-u 2 i HSFI 10 utrošak zaliha možemo obračunavati prema metodi specifične identifikacije (specifični projekti), metodi prvi ulaz – prvi izlaz (FIFO metoda) i metodi ponderiranog prosječnog troška nabave. FIFO metoda pretpostavlja da materijal koji je prvi kupimo, prvo i utrošimo. Iz tog razloga na zalihama se nalaze materijali koji su kupljeni na kraju obračunskog razdoblja. Primjenom ove metode vrlo je vjerojatno da su nam zalihe uistinu iskazane prema realnoj vrijednosti. Upotrebom metode prosječnog ponderiranog troška vrijednosti svodimo na srednju vrijednost i moguće je u određenom trenutku one na iskazuju realnu vrijednost zaliha, ali nam ta metoda u isto vrijeme može biti korisna u slučaju čestih promjena cijena i nestabilnih tržišnih uvjeta.