Kako ostvariti inovaciju – ljudi, procesi, profitabilnost i zarada

1. Što je inovacija?
 
Inovacija podrazumijeva novost, aktivnost ili proces koji se umeće u postojeće stanje. Po značaju i opsegu ta se novost može izraziti i kao zamjena i kao obnova (dopuna). U svakom slučaju riječ je o promjeni dotadašnjega i uvođenju novog, čime budućnost “prekriva postojeću stvarnost”.
Inovacije su znatno pridonijele pojavi treće industrijske revolucije, automatizacije, čime je omogućeno odvijanje procesa bez čovjekove intervencije i uspostavljanje samoregulirajućih sustava. Ljudi se od tada koriste sve više onim osobinama koje strojevi, mada brži i precizniji od njih, nemaju, a to su kreativnost i inventivnost. Inovacije susrećemo u različitim područjima ljudskog djelovanja: tehničke inovacije, organizacija, inovacija proizvoda, inovacija administrativnih procesa i dr.
 
U stručnoj se literaturi najčešće razmatraju tehničke inovacije u smislu tehnoloških procesa i inovacije proizvoda. Pod tehnološkim inovacijama podrazumijevaju se razvoj i uspješno plasiranje novih proizvoda, usluga i procesa. Pod razvojem mislimo na poslove plana i analize, projektiranja, konstrukcije, inženjeringa, istraživanja tržišta, uvođenja novih tehnologija, razvoja i unapređenja organizacije rada i poslovanja, razvoja novih proizvoda, kao i proširenja i modernizacije kapaciteta. Izvorno rješenje inovacije, potpuni novitet, dakako, prednjači u odnosu na posuđena , posvojena ili kopirana rješenja. Usavršena rješenja mogu biti i u obliku promjena u načinu pakiranja ili obilježavanja (naziv ili žig proizvoda).
 
2. Kakva je važnost inovacija?
 
Važnost inovacija moguće je ilustrirati uštedama koje su rezultat njene primjene:
– do 70% u fazi programiranja i definiranja razvoja
– do 13% u fazi pripreme rada
– do 6% na materijalu
– do 6% u procesu proizvodnje
– do 45% uvođenjem tehničko-tehnoloških i drugih inovacija
– do 30% boljom organizacijom rada
– do 25% racionalnom primjenom postojećih kapaciteta
 
3. Važnost znanja?
 
Jedna od najvažnijih poluga u nastanku inovacije, osim mašte, intuicije, planiranja i predviđanja, jest znanje. Znanje nije dovoljno imati, treba ga znati primijeniti. U stvaranju nove vrijednosti, udio znanja, u odnosu na kapital, danas premašuje 60 posto. U svijetu je uočen problem brzog zastarijevanja stručnih znanja. Prema švedskim predviđanjima za deset godina pedeset posto znanja treba zamijeniti novim znanjem, a za dvadeset godina čak sto posto, a poznato je da je to tek polovica radnog vijeka! Ljudsko se znanje udvostručuje svakih deset godina. Cjelokupno ljudsko znanje akumulirano do 1900. g. udvostručilo se do godine 1950. Sljedeće udvostručenje nastupilo je već godine 1960. godine.
 
4. Kakva je važnost htijenja?
 
Pod htijenjem podrazumijevamo volju kao mentalnu energiju, osobitost svojstvenu isključivo ljudskim bićima; neprestanu svrhovitu aktivnost. Težak problem zahtijeva punu sabranost i snažnu volju. Međutim, kako se do rješenja nekog problema ne dolazi uvijek na brz i jednostavan način, volja treba služiti da se na neko vrijeme prekine rad. Ponovno i divergentno promišljanje iz raznih, udaljenih, a ne stereotipnih gledišta i kutova, vjerojatno će biti plodonosnije nego iscrpljujući rad.
 
5. Što su i koji su Inovacijski procesi?
 
U praksi se inovacijski procesi, gledajući po fazama, odvijaju na različite i složene načine:
 
– uočavanje problema; intuitivna orijentacija, temeljena na nezadovoljstvu, sumnji, neizvjesnosti i napetosti,
– sazrijevanje; faza svjesnoga i podsvjesnog djelovanja
– razjašnjenja; zapisivanje iznenadnih izvornih ideja, makar one bile nedorečene i nejasne;
– utvrđivanje optimuma; svjesno djelovanje na saopćenju i razradi ideja;
– orijentacija i selekcija ideja
– definiranje zadataka i smjernica za razradu;
– rješenje; stručna razrada, verifikacija, i
– cjelovita poslovna obrada i optimalizacija.
 
Inovacijski procesi pokreću niz pitanja. Primjerice, u razradi proizvodno-tehnološke obrade inovacijske zamisli, studiju ocjene izvodljivosti, skrivene mane, izradi prototipa i projekta, kao prelazne faze od ideje do izradbe gotovog proizvoda. Za potpuno objašnjenje modela stvaranja tehnoloških inovacija još nedostaju ključne spoznaje. Naime, gotovo je nemoguće, gledajući dugoročno, predvidjeti istraživanja, a s tim u svezi i pojavu nekih epohalnih otkrića i izuma, tim
više što za inovacijsku aktivnost nije presudno akademsko zvanje.
 
6. Tko su i što su, inovativne osobe?
 
Razvoj nije moguće zamisliti bez pojedinaca – inovatora. Međutim, da bismo ostvarili neku inovaciju, moramo razmotriti koji su čimbenici u inovacijskom lancu nužni, i nadalje – gdje su prepreke. 
 
Inovativna osoba proizvodi ideje; 
 
ocjenjuje ideje prema funkcionalnosti; 
evoluira ideje prema vrijednosti;
ne prihvaća opće prihvaćeno; 
ima širinu i povodi se za vlastitim impulsima; 
ima svoja vlastita pravila; 
sebe doživljava kao različitog; 
ne priznaje autoritete osim činjenica; 
stvara izvorne tvorevine i neobične ideje; 
ne žuri se sa zaključcima već analizira i objašnjava; 
samostalna je u ocjenjivanju;
pokazuje znatiželju; 
uporna i sklona timskom radu; 
izražava nezavisnost duha i povjerenja u svoje mogućnosti; 
strpljiva je i tolerantna; 
bogata fantazijom i jasnim pogledom na stvarnost; 
ispituje lijepo ili vrijedno u prirodi, tehnici i umjetnosti; svojim idejama izaziva sukobe.
 
Ideje, vjerovanja i ponašanja inovativnih osoba uvijek će nailaziti na otpor u društvu, ma koliko bile opravdane i racionalne, jer one unose nemir postojećim navikama.
 
7. Kako ostvariti inovaciju?
 
Prigodom procjenjivanja o ulaženju u novi projekt izrade proizvoda, u praviluje potrebno obuhvatiti tri bitna područja:
 
-estetski zahtjev: jednostavnost oblika, ljepotu vanjskog izgleda, praktičnost u primjeni, izvornost stila
 
-tehnički zahtjev: sigurnost u upotrebi, stupanj djelovanja, komfortabilnost u upotrebi, troškove eksploatacije, udobnost, razvijanje buke, dima i sl.; zauzimanje prostora, zamjena dijelova, lako patentiranje, tehnologija proizvodnje s obzirom na najnovija dostignuća, prikladnost materijala, pridržavanje tehničkih normi i dr.
 
-ekonomski zahtjev: priprema i lansiranje novog proizvoda, zaštita industrijskog vlasništva, odabir pravog obilježja – žiga i sl.
 
Stupanj prihvaćanja ideja različit je za pojedine zemlje:
– SAD 26%, Njemačka 33%, Mađarska 58%.
 
Zanimljivo je da podataka o prihvaćanju naših ideja (kad je riječ o tehnološkim inovacijama) – nema. Uz uvođenje elektroničke obrade novih ideja i zaštićenih rješenja, izlaganje prototipova i nacrta, sigurno bi i izumitelji brže i uspješnije ostvarivali primjenu svojih rješenja. Inovacija, koja godinama leži u nekoj ladici, dio je “mrtvoga kapitala”, bogatstvo koje tek treba otkriti. U protivnom, mogla bi se ponoviti slika prijašnjih neposlovnosti, a djelomično i današnje, jer rješenja usvajaju i strani gospodarstvenici. U tome je i jedna od “skrivenih rezervi” gospodarstva.
 
8. Kako destruktivnost zaustavlja i priječi razvoj inovativnosti?
 
Destruktivna osoba svakoj novoj ideji kaže kratko “ne”, ocjenjuje ideje prema izvoru, evoluira ideje po statusu tko ih je iznio; konvencionalno i kruto inzistira na postojećim pravilima i shemama; slijepo se povodi za pretpostavljenima i lako se nekritički pridružuje mišljenju drugih; oponaša ili jednostavno potkrada tuđe zamisli; nesiguran je i nesamostalan u donošenju čak i manje važnih odluka; skriva se iza skupnog rada, stalno traži pomoć od drugih, a suradnicima je uskraćuje. Ako je na rukovodećem položaju, prima informaciju, ali je ne prosljeđuje, izražava otvoreno ili prikriveno neprijateljstvo i netrpeljivost; inzistira na svojim, uglavnom nekritičkim stajalištima; izražava poltronsko stajalište; nekritički ocjenjuje druge ili se ne udubljuje u bit stvarnih problema; razmatra banalna i trivijalna pitanja.
 
Neke uobičajene fraze kojima destruktivne osobe reagiraju na nove ideje:
 
– toga se svatko mogao sjetiti,
– to su već drugi izmislili,
– nemoj filozofirati,
– tako smo dosad radili.
 
9. Koliki je rok trajanja inovacija?
 
a) Inovacije i životni vijek proizvoda
 
Možemo razlikovati sljedeće faze proizvoda:
 
-uvođenje: lansiranje proizvoda na tržište
-rast: razvoj intenziteta plasmana proizvoda
-zrelost: proizvod dostiže vrhunac intenziteta potražnje
-zasićenje: tržište pokazuje znakove zasićenja proizvodom
-degeneracija: zastarijevanje proizvoda
Krajnje je vrijeme za uvođenje novog proizvoda u trenutku kad je neki proizvod na najvišoj točki prodaje – u fazi zrelosti.
 
b) Inovacije i istraživanje tehničko-tehnološke i tržišne opravdanosti
 
Kad se radi o novom i zaštićenom rješenju koje je ostvareno u tvrtki, tada je istraživanje tržišta prepušteno stručnim, marketinškim odjeljenjima. Smatra se da za neku tvrtku vjerojatno nema važnije odluke od one o usvajanju novog proizvoda ili uvođenju nove tehnologije. Za razvojnu se djelatnost novih proizvoda troše znatna sredstva, a malo novih rješenja ugleda “svjetlo dana”. Od planiranja proizvoda, preko razvojnih sazrijevanja proizvoda do lansiranja i komercijalizacije
nalaze se mnogobrojne aktivnosti koje prethode prihvaćanju ideje,odgodi za bolje prilike, ili posvemašnjem odbacivanju. Međutim, kad je riječ o novom rješenju čiji je stvaralac pojedinac, tada je proces istraživanja mnogo složeniji. Autori novih rješenja obično nemaju sredstava
za istraživanje tehničko-tehnološke izvedivosti i tržišta ni potrebno poznavanje marketinga. Moguća je, prije svega, objava prijave novog rješenja u “Patentnom glasniku”. Teoretičari patentnog prava ne preporučuju istraživanje tržišta prije objavljivanja u tom glasilu – iznimku čine domaće i inozemne izložbe izuma, tehničkih unapređenja i noviteta.
 
c) Profitabilnost inovacija 
 
Inovativni su projekti u osnovi neizvjesni. Tko je mogao predvidjeti takav uspjeh na tržištu kao što je, primjerice, Hula-Hop ili Rubikova kocka!?
 
10. Što dalje?
 
Patenti su verificiran najbolji sustav pravne zaštite izuma i komercijalizacije tehničko-tehnološkog znanja. Ma kako bili nezadovoljni brojem prijavljenih patenata, još je poraznije što je veliki broj prijava učinjen nestručno. Zbog toga je i dugotrajan proces ispitivanja patentibilnosti, o čemu najbolje govori simboličan broj izdanih patenata. Autori novih rješenja nisu u mogućnosti (iz financijskih razloga ili nedovoljnoga tehničkog znanja) izraditi kvalitetnu prijavu patenata. Još je teže s izradom prototipa. Očito se nameće problem financiranja izrade elaborata, prijave patenata i izrade prototipova, pa treba razmisliti o uvođenju trajnih namjenskih izvora
financiranja. Zanimljivo je da tržište odbacuje čak između 20-50% tehnički uspjelih proizvoda!
U SAD, unatoč eksploziji izuma, samo se 3 posto iskorištava – od 100 ideja komercijalizira se samo 1-2!
 
U Hrvatskoj se godišnje patentnom zavodu prijavljuje prosječno oko 400 izuma iz Republike Hrvatske. Očito je da i na tom području predstoje krupni zadaci za Republiku Hrvatsku, ukoliko želimo ići ukorak s Europom. U slučaju transfera tehnologije, izrade patentne i slične dokumentacije upućujemo sve autore inovacija na zastupnike registrirane pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske.
 
 

Pratite nas na društvenim mrežama

Ne budite sramežljivi, pridružite se Kako.hr zajednici, svaki dan naučite nešto novo i podijelite svoja znanja s drugima.