kako ne raditi ništa

Kako ne raditi ništa? Moć ne rađenja ničega

Moć ne rađenja ničega

Stari krokodil plivao je na rubu rijeke kada je mlađi krokodil doplivao pored njega: „Čuo sam od mnogih da ste najžešći lovac svih rijeka. Molim vas, naučite me svojim načinima.” – Probudio se iz duge popodnevnog sna, stari krokodil jednim reptilijskim očima pogleda mladog krokodila, ne reče ništa, a onda zaspi natrag na vodi. Osjećajući se frustrirano i nepoštivano, mladi krokodil otplivao je uzduž rijeke, da bi jurio za nekim somom, ostavljajući iza sebe navalu mjehurića. “Pokazat ću mu”, pomislio je u sebi.

Kasnije toga dana mladi krokodil vratio se starom krokodilu koji je još spavao i počeo se hvaliti o svom uspješnom lovu. “Danas sam ulovio dva mesnata soma. Što ste vi uhvatili? Ništa? Možda ipak nisite tako žestoki.”

Neopterećeni stari krokodil ponovno je pogledao mladog krokodila, nije rekao ništa, zatvorio oči i nastavio plutati po vodi. Opet, mladi krokodil bio je bijesan što nije mogao dobiti odgovor od starješine, pa je drugi put otplivao uzvodno da vidi što može loviti.
Nakon nekoliko sati uspio je loviti malu pticu. Nasmiješivši se, držao je pticu u čeljustima i plivao natrag do starog krokodila, nepokolebljiv kad mu je pokazao tko je pravi lovac.

Kružeći natrag mladi je krokodil ugledao kako stariji krokodil još uvijek pluta na istom mjestu kraj ruba rijeke. Međutim, nešto se promijenilo – krupna zvijer uživala je u popodnevnim pićima samo nekoliko centimetara u blizini glave starog krokodila.
U jednom munjevitom pokretu, stari krokodil odjurio je iz vode, zamotao čeljust oko velike zvijeri i povukao ga pod rijeku. Užasnuti mladi krokodil plivao je s malenom pticom koja mu je visjela iz usta i gledao kako stari krokodil uživa u svom obroku od 500 kilograma. Mladi krokodil ga upita: “Molim te … reci mi … kako … kako si to učinio?” Punim ustima, stari krokodil konačno je odgovorio: “Nisam učinio ništa.”

Raditi ono što je bitno vs. biti zauzet hvalisanjem

Kad sam prvi put stvarao JotForm, bio sam vrlo sličan mladom krokodilu – vjerujući da uvijek moram raditi nešto kako bih postigao rezultate. U ono vrijeme, kad bi mi netko rekao da ću vidjeti veće rezultate trošeći više vremena radeći ništa, zakolutao bih očima i nastavio sa svojim danom od 16 sati rada. Mislio sam da, da bih bio uspješan, stalno moram graditi, raditi, rasti i razvijati sljedeću stvar – ma što ta „stvar“ bila.

Svi imamo problem sa zauzetošću. Ali biti zauzet i biti uspješan nije jedno te isto.

No, raditi manje ili uopće ništa lakše je reći nego učiniti, posebno u društvu koje pati od ekstremne prezauzetosti.

Epidemija ekstremne zauzetosti/zaposlenosti

Čovječanstvo se bori sa zauzetošću od početka vremena – ili barem od 425. godine prije Krista kada je Homer hodao Zemljom. Odiseja priča priču o jedačima Lotusa – neobičnom narodu koji su provodili dane jedući lotose i ne radeći ništa. A ono što je bilo čudnije od fikcije je da su ti ljudi bili zadovoljni svojim životom.

Homer je napisao da su nakon što je pojedina Odisejeva posada pojela plod Lotusa, postali nalik naroda Lotusa jedača – zadovoljni, opušteni i pomalo letargični. Užasnut da će svi njegovi ljudi pojesti plod lotosa, nemotivirani za povratak kući, Odisej je naredio da se pogođeni muškarci privežu na brodske klupe i da brod odmah otpluje. Zanimljivo je da Odisejeva reakcija na taj osjećaj “ne raditi ništa” zvuči slično kao direktor korporacije, osnivač startupa i nogometni trener kakvog danas poznajemo – tvrdoglavi radoholičari koji preziru sve što bi moglo aludirati na osjećaj zadovoljstva.

Svijet kao cjelina sada mjeri vrijednost s obzirom na zauzetost u odnosu na kvalitetu rada. Na mnoge načine biti “zauzet” postalo je kao statusni simbol.

Koliko ste puta čuli ili ovako razgovarali …
“Kako si u posljednje vrijeme, Mark?”
“O čovječe, baš nenormalo zauzet!”
“Pa to je sjajno čuti – nastavi tako!”

Odrasli smo kako podsvjesno mjerimo vrijednost čovjeka prema tome koliko sati radi, koliko ima na njegovom tanjuru i jednostavno rečeno – trče li ili ne poput bezglave kokoši.

Tima Ferris u svom “4-Hour Work Week” pažljivo je rekao da, ako želite promaknuće, trebali biste se biti zaokupljeni da radite dulje radno vrijeme i stalnim odgovaranjem na e-poruke.

Ali, prije ili kasnije, svi se moramo zapitati koja je naša misija – je li to da budemo zaokupljeni ili da budemo od što veće koristi i tako ostavimo što veći utjecaj?

A ono što je fascinantno jest da kad pogledamo neke od najvećih umova na planeti Zemlji, vidimo zanimljivu zajedničku stvar – svi oni imaju vremena za ne radeći ništa. Odvojiti vrijeme u životu da ne radite ništa, može biti izazovno – posebno tijekom radnog tjedna gdje nas neprestano muče sastanci, obavijesti i sve veći popis zadataka.

Neki Osnivači započeli su s primjenom „Think Weeks-a“ u svoje godišnje planove – tjedne koje provode razmišljajući, čitajući, i živeći izvan svijeta vođenja posla/tvrtke. Iako su mladi osnivači poput Mikea Karnjanaprakorna iz Skillshare-a usvojili ovu praksu, kao i velika imena poput Stevea Jobsa, Marka Zuckerberga i Tima Ferrissa, Bill Gates je bio taj koji je izvorno razvio Think Week. Tijekom mnogo godina vodeći Microsoft, Gates bi se povlačio u “Think Week” dva puta godišnje – ne na godišnji odmor, već na stvarna razdoblja posvećena ne rađenju ništa.

O implementaciji vremena “ništa”

Uzmite mene kao primjer. Svake godine odvojim najmanje čitav tjedan kako bi se odmorio od svoje tvrtke i vratim se u rodni grad kako bih pomogao roditeljima u berbi maslina. Sve misli o pokretanju rasta ili stopi konverzije nestaju kad berete masline. To je meditativno i smirujuće.
Znam da me berba maslina neće dovesti na vrh TechCruncha, ali to je osobna mjera uspjeha. I nekako mi u tom periodu dođu neke od najboljih ideja.

Za one koji ne mogu priuštiti čitav tjedan ne rađenja ništa, jedanput godišnje, preporučujem malo drugačiji pristup – prihvaćanje digitalne subote. U subotu ili nedjelju, prisilite se da se odmaknete od svih oblika tehnologije – prakse poznate kao digitalna subota.
Isključite svoj pametni telefon i sakrijte ga u ormar. Isključite laptop i gurnite ga ispod kreveta. Pokušajte se svim silama suzdržati od gledanja Netflixa.

Dajte svom mozgu prostora za razmišljanje odustajući ne radeći ništa. Tvoj će um imati vremena naići na nove ideje i dalje obraditi stare. Možda ćete naći uspjeh koji je rezultat ove prakse sličan onome starog krokodila na početku ovog članka.

Ponekad je bolje da zatvorimo oči i samo plutamo.
I pričekajte dok se ne pojavi divljač.

Ana Janušić