kako-prepoznati-disleksiju-otkrivanje-dislaksije-kod-djece-i-odraslih-kako-hr

Kako prepoznati disleksiju | Otkrivanje disleksije kod djece i odraslih

RANI SIGNALI MOGUĆEG RAZVOJA DISLEKSIJE – PREDŠKOLSKA DJECA

– Jadranka Bjelica, prof. logoped

Većina istraživanja na području disleksije bavi se pokušajem otkrivanja uzroka nastanka disleksije, što je bez sumnje, vrlo važno. Potvrđeno je da je disleksija uglavnom konstitucionalno uvjetovana, sa sve većom sigurnošću možemo tvrditi da može biti genetski uvjetovana, ali zna se dogoditi da bude i stečena tijekom života kao posljedica fizičke traume u određenim područjima mozga.

Važno je reći da svi rizični faktori tijekom trudnoće, prije, za vrijeme i neposredno nakon poroda, mogu, ali i ne moraju biti uzrocima pojavi disleksije. Zbog toga se takvi anamnestički podaci ne mogu uzimati kao kriterij rizika nastanka disleksije.

Ali važno je znati i da je, ako se u djeteta pojave simptomi disleksije, jako bitno proučiti sve anamnestičke podatke koji nam mogu dati smjernice za tretman i terapiju. Posebno ako je riječ o tzv. rizičnoj djeci, koja se i inače longitudinalno prate. Pritom je dobro napraviti jo š neke dodatne preglede i pretrage – primjerice EEG.

Najvažnije je, ipak, promijeniti uobičajeno mišljenje i zabludu prema kojoj osoba mora prvo biti neuspje šna kako bismo je prepoznali kao osobu s disleksijom.

UPITINIK ZA RODITELJE – zaokružiti DA ili NE

  1. Obiteljska anamneza – je li netko u obitelji imao slične teškoće? DA NE
  2. Je li bilo većih problema tijekom trudnoće? DA NE
  3. Je li bilo većih problema neposredno prije, za vrijeme i neposredno nakon porođaja? DA NE
  4. Je li kod djeteta kasnio razvoj motorike? DA NE
  5. Je li kod djeteta kasnio razvoj govora? DA NE
  6. Je li dijete dulje upotrebljavalo fraze koje zamjenjuju riječi? DA NE
  7. Ima li dijete teškoće pri pravoj uporabi neke riječi?DA NE
  8. Je li dijete konfuzno u prostoru i vremenu?DA NE
  9. Ima li dijete teškoće u verbalnom izražavanju svojih misli? DA NE
  10. Pokazuje li dijete čudnu motoričku nespretnost u nekim područjima (spoticanje, preskakanje), a neočekivanu spretnost u drugim ( npr. manipulacije Lego – kockama)? DA NE
  11. Je li dijete nesigurno u tomu koju ruku upotrijebiti u uobičajenim i inače automatskim postupcima? DA NE
  12. Ima li dijete i dalje teškoće s oblačenjem, obuvanjem, vezivanjem ? DA NE
  13. Pokazuje li dijete čudne teškoće u učenju pjesmica s rimom? DA NE
  14. Ima li dijete teškoće pri ponavljanju i opona šanju ritma? DA NE
  15. Ima li dijete neuobičajene teškoće pamćenja (zaboravlja vremenski bliske događaje, a pamti vremenski puno zahtjevnije)? DA NE
  16. Pokazuje li dijete posebno zanimanje za slu šanje priča? DA NE
  17. Ima li dijete teškoće pri praćenju i ponavljanju slijeda riječi u rečenici ( te ško igra igre riječima gdje treba ponavljati što je čulo)? DA NE
  18. Ima li dijete teškoće u pamćenju i svladavanju dvije i vi še govornih instrukcija u nizu? DA NE
  19. Ima li dijete razdoblja blistavosti i potpunih blokada? DA NE
  20. Ima li dijete dobre i lo še dane bez vidljivog razloga? DA NE
  21. Ima li dijete teškoće u organiziranju radnog dana i slobodnog vremena? DA NE
Ako je odgovor na većinu ovih pitanja DA , bilo bi mudro potražiti savjet stručnjaka.

SIMPTOMI DISLEKSIJE – šKOLSKA DJECA

Prilikom utvrđivanja postojanja disleksije dobro je znati podatke iz prije navedenog upitnika za roditelje – oni mogu dodatno potvrditi sumnju i usmjeriti ispitivanje. Dobro je još usmjeriti pozornost na sljedeće:

Kako prepoznati dijete s disleksijom u razredu – opći pokazatelji za učitelje

  1. Čini li vam se da vas dijete često zbunjuje, a ne znate razlog? DA NE
  2. Jesu li standardi njegovog rada nepostojani, nepouzdani? DA NE
  3. Ima li teškoće zapamtiti nekoliko instrukcija? DA NE
  4. Pravi li čudne pogre ške u čitanju i pisanju? DA NE
  5. Ima li problema kod prepisivanja s ploče? DA NE
  6. Ima li teškoće ili radi matematiku na čudan način? DA NE
  7. Iznenađuje li vas količinom truda koji ulaže u rad i slabim rezultatima rada? DA NE
  8. Je li nespretno u nekim područjima, a vrlo spretno u nekim drugim? DA NE
  9. Pona ša li se često kao razredni klaun , a vama se čini da nije stvarno veselo i sretno? DA NE
  10. Čini li vam se da vas uglavnom ne slu ša? DA NE
  11. Čini li vam se da je lijeno i da mu nije stalo? DA NE
  12. Čini li vam se da nije koncentrirano, da je lako otklonjive pažnje? DA NE
  13. Ima li dobre i lo še faze i dane? DA NE
  14. Je li zbunjeno u prostoru i vremenu, posebno u određivanju lijevo – desno? DA NE
  15. Puno je bolje u usmenom izražavanju? DA NE

Specifične teškoće povezane s čitanjem

Odnose se na teškoće u povezivanja grafema s fonemom (slovo – glas), teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi, strukturalne pogreške – premještanje ili umetanje (vrata-trava, novi-vino), zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, š-ž, dobar-bodar, bebica-dedica, bili-pili, nema-mene), zamjene fonetski sličnih slova (d-t, g-k, b-p, z-s, drži-trž, brati-prati, grije-krije), zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im, do-od), zamjene riječi – pogađanje (mračni-mačka, dobar-obad), dodavanje slova i slogova (brada-barada, mrkva-markva, brod-borod), ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena), teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (slon-soln, 12-21), teškoće u slijedu smjera čitanja (gore-dolje, lijevo-desno), vraćanje na već pročitani red, izostavljanje riječi i cijelih redaka, čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnih načina.

Nespecifične teškoće povezane s čitanjem – mogu ih imati i djeca koja nemaju disleksiju

Sporost, različite blokade i stanke, poremećen ritam i izražajnost čitanja, nejasna i povr šna artikulacija, čitanje napamet i po prilici, slabo razumijevanje pročitanog.

Specifične teškoće povezane s pisanjem

Teškoće u povezivanju fonema s grafemom, zamjene grafički ili fonetski sličnih slova, produljeno zrcalno pisanje slova ili brojki, strukturalne pogre ške (umetanje, dodavanje, premještanje), izostavljanje slova, dijelova riječi ili riječi, teškoće u slijedu smjera pisanja.

Nespecifične teškoće povezane s pisanjem – često ih imaju i djeca bez disleksije

Sporost, neurednost u radu, slabija čitljivost rukopisa, teškoće pri uporabi pravopisnih i gramatičkih pravila, naru šen osjećaj za sintaksu. Osim simptoma povezanih s čitanjem i pisanjem, često osobe s disleksijom imaju i specifične teškoće u nastavi matematike.

Većina navedenih simptoma može se pojaviti u velikog broja djece koja nemaju disleksiju, što često zbunjuje roditelje i učitelje. Međutim, osnovna je razlika kvantitativna i kvalitativna. Simptomi u osoba s disleksijom su brojniji, jače izraženi i dugo traju.

SIMPTOMI DISLEKSIJE U ODRASLIH OSOBA

Opći simptomi

Nerazmjer između općih sposobnosti i jezičnih vještina, variranje razine rada – dobri i lo ši dani, konfuznost, teškoće u organizaciji radnog dana i slobodnog vremena, slabija kratkotrajna radna memorija, nedovoljna preciznost u prostoru i vremenu (lijevo-desno, istok-zapad), teškoće u sekvencioniranju (abecedni red, mjeseci u godini, tablice, liste instrukcija, rođendani), problemi u pamćenju vremena, gubljenje vremena, teškoće u uočavanju rime, teškoće u razumijevanju humora izraženog riječima, teškoće u konverzaciji – treba im vremena za procesuiranje, pronalaženje pravog izraza, teškoće u koordinaciji prostora, vremena i događaja, netočna (uglavnom lošija) slika o sebi – lijen sam, nedostatno pažljiv.

Simptomi vezani uz učenje i edukaciju

Spori i nesigurni u čitanju, (posebno glasnom), teškoće u razumijevanju pročitanog, a time i dono šenju zaključaka, problemi u dekodiranju novih znanstvenih riječi, terminologije, činjenica, brzo zaboravljanje naučenog – teško nalaženje nečeg što su već radili u knjizi, siromašne strategije pohranjivanja informacija u dugotrajnu memoriju, teškoće u brzom pisanju (hvatanje bilješki) – ne mogu slušati i pisati u isto vrijeme, teškoće u samostalnom pismenom izražavanju (slaganje ideje i koncepta, upotreba rječnika, gramatike i sintakse), teškoće u organizaciji učenja, projekata, baze podataka, problemi povezani s rukopisom (neurednost, nečitljivost), moguća obrtanja kod služenja kalkulatorom, teškoće u generaliziranju i primjenjivanju novih pravila, problemi tijekom rada u okolini punoj buke ili drugih podražaja, potreba da im se informacija kaže više puta, zbog sporog čitanja i slabijeg razumijevanja stalno su u vremenskom tjesnacu, obično imaju teškoće i u učenju stranih jezika.

JE LI TO DOISTA DISLEKSIJA?

Tijekom školovanja, mnoga djeca u određenim fazama grije še i pokazuju simptome koji se spominju uz disleksiju, a nemaju disleksiju. Vrlo je važno, posebno za učitelje, prepoznati o kojim je teškoćama riječ kako bi se mogao prilagoditi način rada i pomoći djeci koja imaju teškoće.

Uočene su tri osnovne skupine djece s teškoćama u čitanju i pisanju:

1. DJECA KOJA IMAJU PROLAZNE TEŠKOĆE U ČITANJU I PISANJU

  • Djeca koja dolaze iz sredine što im ne pruža dostatno stimulacije za razvoj vje ština potrebnih za usvajanje čitanja i pisanja – pedago ški zapu štena djeca.
  • Djeca koja su u fazi početnog čitanja i pisanja često bila odsutna iz škole zbog bolesti i sama ne mogu nadoknaditi propu šteno.
  • Djeca koja su psihički odsutna iako su redovito na nastavi; uzroci mogu biti različiti (emocionalne teškoće zbog situacije u obitelji – preseljenja, razvod roditelja).
  • Nedostatno zrela djeca kojima je tempo odvijanja nastave prebrz, a metodički postupci ne odgovaraju njihovu kognitivnom stilu.
  • Djeca s blažim pasivnim ili aktivnim poremećajima u pona šanju – u otporu su ili agresiji i čim se ukloni uzrok takva pona šanja, i rezultati u radu su bolji. Sva ova djeca imaju normalno razvijene intelektualne sposobnosti i sposobnosti za usvajanje čitanja i pisanja.

Pomoć im se može pružiti usporavanjem procesa usvajanja čitanja i pisanja, dopunskim radom i vježbama. Problemi uglavnom nestaju uz pravi tretman.

2. DJECA KOJA IMAJU TRAJNE TEŠKOĆE U ČITANJU ILI PISANJU UZ OPĆENITO DOBRE SPOSOBNOSTI – DISLEKSIJA

Kod ove djece su izrazito smanjene sposobnosti usvajanja pravilnog čitanja i pisanja, simptomi su jači, brojniji i dulje traju. Opće sposobnosti su prosječne ili natprosječne. Djeca iz ove skupine vrlo su brzo u opasnosti da zaostanu i u ostalim područjima u kojima je važno čitanje i pisanje.

Ubrzo počinju razvijati različite kompenzatorne mehanizme kako bi prikrili svoje teškoće i ako im se ne pruži odgovarajuća pomoć, postaju neuspješni i tako se osjećaju. Potrebne su im posebne vježbe sa stručnjacima i velika podrška okoline.

3. DJECA KOJA IMAJU TRAJNE TEŠKOĆE U ČITANJU I PISANJU U OKVIRU OPĆENITO SMANJENIH SPOSOBNOSTI

Veoma te ško svladavaju sve školske vještine – čitanje, pisanje, računanje, i tijekom cijelog školovanja imaju probleme zbog toga. Potrebno im je odrediti stvarne sposobnosti i prema tome im omogućiti oblik školovanja uz program primjeren njihovim sposobnostima. Učitelji bi trebali znati osnovne karakteristike djece iz ovih skupina kako bi na vrijeme prepoznali vrstu teškoće i izbjegli pogreške svrstavajući dijete u pogrešnu skupinu.