Čak i prije nego što je počeo praviti alatke i oruđa, čovjek je svoje tijelo umatao u krzna životinja da bi se sačuvao od studeni i kiše. Budući da je kože uvijek stavljao iznad vatre da se suše, čovjek je vrlo rano zapazio da dim povoljno djeluje na kože, jer tako duže ostaju sačuvane. Kasnije je pronađeno da masa drveta i kora nekih biljaka mogu još bolje sačuvati kožu, a također i ukloniti dlaku s kože.
Danas se kože najčešće štave umjetnim taninom
Tanin se se proizvodi u kemijskim laboratorijama! Postoje, međutim, i tri vrste prirodnih materijala za štavljenje i oni su još uvijek u širokoj upotrebi. Jedan takav materijal je kora i drvena masa nekih vrsta drveta, kao što su hrast, jelka i smreka. U drugu skupinu tvari za štavljenje spadaju stipsa, kuhinjska sol i soli kroma. Treću skupinu tvore razne vrste ulja, na primjer kitovo ulje, ulje bakalara i ulje morskog psa.
Sirove kože dospijevaju u radionice za štavljenje svježe, izravno iz klaonica, ili usoljene i suhe.
Kože se potom natapaju u vodu da bi se oprale i omekšale. Kad se kože još jedanput dobro operu u jakom rastvoru vapna, čime započinje postupak uklanjanja dlaka s koža, a one dospijevaju u strojeve kojima se dlaka definitivno uklanja. Potom se s unutarnje strane kože skida preostalo meso, pa se kože iznova dobro isperu da bi se uklonili ostaci preostala vapna. Tek poslije svih tih pripremnih radnji počinje postupak štavljenja.
Kože se stavljaju u goleme bazene s rastvorom u kojem se nalazi ekstrakt mljevene kore određene vrste drveta. Svakih nekoliko dana kože se prebacuju u sve jači rastvor. Konačno se slože jedna preko druge u dubokim cisternama, dok se između njih iznova stavlja mljevena kora. Kože tako stoje čitava tri mjeseca.