Ana JanušićTradicija od 4.000 godina
Babilonci nisu slavili Novu godinu u isto vrijeme kao većina modernog zapadnog svijeta: umjesto 1. siječnja, njihov veliki dan bio je oko početka proljetne žetve sredinom ožujka. Održavali su 12-dnevni festival poznat kao Akitu, tijekom kojeg su ljudi ponovno potvrdili svoju odanost kralju ili pak proglasili novog kralja. Također su položili zavjet bogovima da će platiti sve svoje dugove i vratiti ono što su posudili.
No, za razliku od današnjih novogodišnjih odluka, koje samo rezultiraju nastankom viška kilograma ili nekim nepročitanim knjigama za samopomoć, Babilonci su se morali suočiti sa strašnim posljedicama, ukoliko ih nisu ispoštovali. Bogovi im više ne bi bili naklonjeni te bi mogli zaboraviti na život kakav su do tada poznavali.
Poznati rimski car Julius Caesar je promijenio novogodišnji dan u 1. siječnja u 46. stoljeću. Tako smo dobili riječ “siječanj”, koja proizlazi od rimskog boga Janusa s dva lica, za kojeg se vjeruje da istovremeno gleda u prošlost i budućnost. Rimljani su tradicionalno prinosili žrtve bogu Janusu oko 1. siječnja, uključujući i obećanja dobrog ponašanja za sljedeću godinu. Ova tradicija obećanja da će činiti dobro u budućnosti nastavila se u kršćanstvu: 1740. otac metodizma John Wesley započeo je službu obnove zavjeta, događaj koji se održavao na Silvestrovo ili Novu godinu te se još uvijek provodi u molitvi i donoseći novogodišnje odluke do danas.
Novogodišnje odluke danas
Negdje na putu, većina novogodišnjih tradicija izgubila je svoj religijski duh i postala sekularna. Ipak, oni su još uvijek popularni kao i uvijek: prema istraživanju, 44 posto Amerikanaca je donijelo novogodišnje odluke za 2015., iako je istraživanje iz 2002. godine predviđalo da ih je manje od polovine izdržalo više od šest mjeseci.
Novogodišnje rezolucije kroz stoljeća
Vaša sjajna nova rezolucija zapravo je stara nekoliko tisućljeća.
Moglo bi te zanimati: >>> Kako ojačati samokontrolu i donijeti odluke za promjenom <<<
