AdminPutovanje na valovima snova
Po slijetanju u zračnu luku na Maldivima kao da nas je dočekao natpis – “dobrodošli u raj”. Pogled se prostirao na pučinu oceana, u daljinu, gdje se more i nebo stapaju u jednu plavu boju. Samo se nijanse plave boje prelijevaju iz jedne u drugu, iz tamnije u svijetliju nijansu, sve dok se nebo i ocean ne stope u jednu boju. Pogled su začinile i palme na obali, u pristanišnoj luci, gdje nas je čekao hidro-gliser koji nas je vozio do našeg boravišta u narednih par dana.
Tek što smo samo malo odmakli od obale, ugledali smo jedan od najfascinantinjih prizora – zrakoplov kao da rula po morskoj obali. Naime, zračna luka je otok, koji je taman toliko dug da inter-conti zrakoplov može na njega sletjeti. Ali visina tog otoka je cca. 1 – 2 m nadmorske visine. Kad čovjek pogleda sa strane – zrakoplov rula po površini oceana. Ogroman jumbo jet na svojim točkićima “mili” po nestvarno plavoj boji oceana.
Iz glisera smo provjerili – ne farbaju ocean. Ugodna vožnja s iskusnim kapetanom je prošla kao da smo bili opijeni. Opijeni od ljepote prirode. Dolazak na Paradise Island i prvi šok – mrgudni morski pas od pola metra. Ijaoj!Što je ovo? Gdje smo došli? Ljubazni lokalac se samo smije, a turisti se okolo kupaju. Naravno to je samo morski pas – “bebač”. Kad poraste ide van, na otvoreno, tražiti hranu i uživati u svim dimenzijama prostora koje mu ocean pruža. Ide tamo gdje se osjeća “kao riba u vodi”. Ali “bebače” turisti hrane, igraju se s njima i navikavaju ih da ostaju oko otoka. Čovjek doslovno “umre od straha” kad ih vidi kako izgledaju, ali to je najnormalnija obična riba. Kasnije smo se s njima kupali, igrali, hranili ih… na kraju je bilo i zabavno, uz početni šok.
Otok Paradise Island ima oblik izduženog jajeta i skoro cijeli je okružen koraljnim grebenima, koji tako krhak otok štite od valova, tsunamija i tko zna kakvih još prirodnih opasnosti. Cijeli otok se može prehodati za 20-tak minuta. Prije polaska na put čitali smo na forumima da je puno ljudi ovdje imalo problem – dosade??!! Malo smo se zbilja i plašili toga, ali potpuno bezrazložno. To je jednostavno stvar koliko se tko može i zna opustiti.
Zalazak sunca – super, plavi ocean – fenomenalno, pješčana plaža – raj na zemji, palme – super, lagana šetnja (bez mobitela, žurbe, gradske vreve, automobila na otoku, gužve, dovikivanja,…)… jednostavno očaravajuće. Šetnje, kupanje, surfanje (ali Internetom), stolni tenis, čitanje dobre knjige, ronjenje, jedrenje, let panoramskim hidro-avionom, tenis, odbojka. Uz toliko puno sadržaja ne može niti slučajno biti – dosadno.
Relax, take your time. Settle down, što bi rekao Bob Dylan. Prije puta smo razmišljali, naravno, i o vrsti smještaja – prva asocijacija bila je “wow” imat ćemo priliku boraviti u “water bungalows”. Koje ludilo. Ujutro nema umivanja, pranja zuba, nego samo “jump” direkt iz kreveta u ocean i ispljunut more iz usta. Ali nismo izabrali tu vrstu smještaja. Prvu priliku smo propustili, ali druga – tko zna. Izabrali smo bungalove na plaži, s mini terasicom. Super su. Inače, hotel nije kao što smo mi navikli – hotelska zgrada na 5 katova. Ovo je samo hotelski kompleks. Kompleks ima 5*. Malo je “zaslužio” renoviranje, ali ne žalimo se. Bungalovi imaju sve što je potrebno – TV, tuš (čak i u vrtu), klimu (i ventilator, pa kako za koga) i sav potreban komfor za ovu kategoriju.
Opasnost za budžet: vanpansionska potrošnja. Sve izrazito puno košta. Najbolje je uzeti puni pansion. Boca pitke vode košta 3 dolara. Tri boce dnevno x broj dana = mašala!!!
Ali kako god, nije vam žao, nije vam žao potrošiti još toliko za barem još jedan dan boravka u raju. Ponekad su otoci tako blizu da se vide jedan s drugog. Samo je opasno plivati između jer su struje prejake.
Preporuka za hobi – onima kojima će biti dosadno – skupljajte koralje po plaži. Mi smo doma donijeli jedan ogroman, iako je zabranjeno. Ali jadan je sav bio uvenuo, pa su se carinici složili da ćemo se za koralj bolje brinuti mi doma nego da jadan i dalje trune na plaži. “Lokalci” su inače turbo ljubazni. Ne mogu izgovoriti Kroejša, nego Kroašija (s naglaskom na i). Ali znaju za Šukera, Bobana itd., bez brige. Inače žive na turističkim otocima, na kojima rade oko 11 mjeseci godišnje. Udaljeni su od otoka gdje su rođeni i gdje im žive obitelji i po 3 mjeseca putovanja brodom. Razdaljine su zaista velike, a otoci mali. “Lokalci” nemaju novaca da putuju hidro-gliserima, hidro-avionima i ostalim hidro-današnjim stvarima, dostupnim samo turistima. Čovjeku se stvarno malo “stegne” oko srca, kad to čuje, ali onda počinje cijeniti više ono što imamo doma.
Nešto malo i o koraljima. Koralji su male životinjice, koje izlučuju vapno. Zidaju male otočiće (sastavljene od koralja). Za uspijevanje trebaju čvrsto, tvrdo morsko dno, slanu vodu kristalne čistoće, temperatura vode ne smije biti ispod 20°C. Zbog toga se nalaze blizu morske površine, budući da je more hladnije što je dublje i samo u tropskim morima. Dublje od 50 m ne žive rado. Brzo se množe. Ti su koraljni grebeni različitih oblika i rastegnutosti. Pored Australije koraljni greben je dugačak 2.000 km. Neki su okrugli, kao prsten, lagunski grebeni (Maldivi), među kojima je more mirno. Tzv. “atolle”, “oblak otoka” (Francuska Polinezija) je najveće međusobno spojeno područje atolla na zemlji. Na mnogim od tih otoka rastu kokos – palme, strše palme, a otok je tako nizak, da se skoro ne vidi. Onda se otok čini kao kakva oaza u beskrajnoj Sahari mora.
Za one posebno romantične (i dubljeg džepa) – rezervirajte si jednu večer stol na plaži. Jedan je život. Pare ulaze i izlaze iz džepa. Za ovo se stvarno isplati da izađu.
Posebna pogodnost – nema presinga… tko ima ljepšu ženu, tko ima veći auto, jedrilicu,… tko odjeću s markicom (i to kojom!!!). Ovdje stvari drugačije funkcioniraju. I svi uživaju. Ovo je stvarno raj. Iskreno se samo nadam da ima i repriza. Svijet je vaš – isplati se uživati – samo otputujte!
Autor: Puturist.com
