AdminAlergija na nikal
Soli nikla se koriste u elekto prekrivanju metala radi zaštite od korozije, proizvodnji boja, keramike, baterija ali i kao katalizator u prehrambenoj industiji. Spojevi s niklom su prisutni i u okolišu posebno u dimu cigareta i to nikal-karbonil koji je i snažan kancerogen.
Također nikal se nakuplja uz ceste u obliku fine prašine, a kao poljedica abrazije metala na vozilima i korištenja benzina koji sadrži nikal. U okolinu nikal dolazi još i iz metalurške industrije, i sagorijevanja fosilnih goriva, kao i odlaganja i spaljivanja otpada.
Ali ljudska djelatnost nije jedini izvor nikla, on se prirodno nalazi u Zemljinoj kori, te u atmosferu i na površinu može doći uslijed erupcija vulkana ili erozijom stijena. Stoga ga nalazimo i u nezagađenim tlima, a prenosi se i nezagađenim vodenim tokovima, čak je bio detektiran i u snijegu koji je pao na Montreal u Kanadi i to u koncentraciji od 200 – 300 µg/L.
Kako smo izloženi?
Nikal u tijelo može doći i ingestijom i inhalacijom i kontaktom preko kože. Djeca i odrasli su najčešće izložena inhalacijom tj. udisanjem atmosfere koja sadrži čestice nikla, a posebno u atmosferri ispunjenoj duhanskim dimom. Također određene količine nikla mogu dospjeti u organizam iz hrane ili vode u kojima se prirono nalazi ili one koja je kontaminirana npr. procjeđivanjem iz posuda za kuhanje.
Naime, iz posuda od nehrđajućeg čelika nikal može prijeći u hrani kod korištenja kiselih namirnica i pri temperaturama vrenja. Hrana koja je prirodni izvor nikla je kokos, koštuničavo voće, soja i zob, kao i kamenice ili losos koji akomulira nikal iz zagađenih voda. Nikal u većim koncentacijama može biti prisutan i u povrću kao što je grašak, grah, kupus, špinat i salata.
Neke biljke i bakterije u svojim enzimatskim sustavima sadrže nikal stoga on i spada među biogene elemente ali za ljudsku populaciju on se ne smatra esencijalnim nutrientom. Ipak u svijetu faune kod nekih životinja eksperimentalno se inducirao nedostatak nikla koji je izazvao smanjenje rasta, nenormalnu morfologiju, vjeruje se da može služiti i kao ligand u poboljšanju absorpcije željeza u probavnom traktu.
Koje su opasnosti?
U tijelo nikal može ući apsorpcijom preko kože, ingestijom ili udisanjem. Nikal ulazi u obliku topivih i netopivih soli, topive soli se direktno absorbiraju dok netopive soli stanice fagocitiraju, što znači da ih uvlače u sebe u svojim staničnimorganelama pokušavaju metabolizirati, eliminirati ili neutralizirati.
Kada stanice respiratornog sustava fagocitiraju nikal-bisulfid ili nikal-oksid mogu pokrenuti karcinogene pocese. Topive soli se absorbiraju kroz probavni trakt i to uglavnom iz vode ili hrane, ali ipak najveći dio tako unešenog nikla se i izluči fecesom. Topivi nikal koji dospije u krvotok može se akumuliati u bubrezima, a dio izlučiti urinom.
U općoj populaciji najčešći su problemi s kožom; alergije i dermatitisi uslijed kontakta ili uslijed bušenja tj. piercinga kada nakit koji sadrži nikal dođe u direktni kontakt s otvorenom ranom što najčešće traje dok koža ne epitelizira. Osim toga alergije mogu izazvati i zubne proteze i korekturni aparatići koji sadrže nikal, a najbizarnije ali istinito je da i ugrađene ortopedske proteze kao što su kukovi ako sadrže nikal mogu senzibilizirati osobu na nikal i/ili izazvati alergije.
Najčešće trovanje nikolm je ipak prisutno u radnom okolišu, zabilježen je povećan broj karcinoma pluća kod radnika koji su na radnom mjestu izloženi prašinama nikla kao i astme. Neki spojevi s niklom mogu izazvati oštećenja bubrega i jetre koji mogu dovesti i do smrti, a kod trudnica mogu izazvati spontane pobačaje ili prirođene mane kod novorođenčadi. Trovanje niklom se dijagnosticira određivanjem koncentracije nikla u urinu.
Svjetska zdravstvena organizacija klasificirala je spojeve s niklom (soli) u prvu grupu kancerogena tj. kao ljudski kancerogen dok je u metalnom obliku klasificiran u drugu B skupinu kao mogući kancerogen za ljudsku populaciju. Dozvoljene količine nikla u vodi za piće su 20 µg/L, te 50 mg/kg u tlu, prema Europskoj direktivi, koja je 1996. donijela i direktive o restrikciji upotrebe nikla u proizvodima koji mogu biti u dodiru s kožom duže vrijeme (nakit, zakovice na odjeći, patent zatvarači i sl.)
Kao i kod nekih drugih metala na žalost sami ne možemo učiniti mnogo da se zaštitimo od prevelike izloženosti niklu, ali s druge strane i na sreću u svakodnevnom životu i nismo izloženi velikim koncentracijama.
Ipak kad kupujete nakit pogledajte gdje je proizveden, tj. ako nije proizveden u Europskoj uniji da li ima oznake CE što znači da je proizveden negdje drugdje ali za poznatog kupca na kontroliran način. U boljim katalozima kozmetike i nakita u opisima artikala već stoji da li nakit sadrži nikal. Isto vrijedi i za posude za kuhanje koje su napravljene od nehrđajučeg čelika, a od kojih neke u svojim legurama imaju, a neke nemaju nikal.
