Biljke koje nisu dobre za konzumaciju lose utjecu na disni centar

Biljke koje nisu dobre za konzumaciju (loše utječu na dišni centar)

Uglavnom su vrlo otrovne biljke koje potiću, odnosno (u većim dozama), dišni centar (i ferment disanja), a djeluju tvari glikozidne naravi (najcešće raspadni proizvodi glikozida amigdalina), koje se nalaze u sjemenkama, odnosno u lišcu nekih ražičnjaća, zapravo vrsta roda Prunus. Zbog otrovnosti ne preporućuje se njihova upotreba u narodnoj medicini. Po sličnom su djelovanju poznate i slijedeće biljke, odnosno njihovi pojedini dijelovi:

SREMZA

Raste kao visoko i krošnjasto drvo u vlažnim šumama poplavnih terena. Prepoznaje se po bezbroj sitnih i bijelih cvjetova vrlo intenzivna i ugodna mirisa. Sjemenke sremze upotrebljavaju se kao i sjemenke gorkog badema. Sličan im je i sastav. Nastaju u sitnim i gotovo crnim koštunicama.

LOBELIJA (vrsta roda Lobelia kao npr. L. inflata L.)

Te su biljke kod nas poznate smo kao uzgajane. Rastu kao niske zeljaste biljke koje se ističu izrazitim zvonastim cvjetovima, najčešće modre boje. Slične su našim zvončikama. Za liječenje se upotrebljavaju čitave biljke (Herba Lobeliae). U njima ima nekih alkaloida i glikozida. Poznate su kao lijek od bolesti dišnih organa (npr. astme, hripavca). Uglavnom imaju sedativno djelovanje. Najaktivnija im je tvar alkaloid lobelin koji je mirodijskog mirisa i oštra, duhanu sličnog okusa.