1. Vanjsko uho čine uška i zvukovod. Oni dovode zvuk do srednjeg uha. U zvukovodu se nalaze sićušne dlačice koje štite uho od vanjskih utjecaja. Vanjski zvukovod dugačak je 3 centimetra. Uška hvata i skuplja zvukove iz okoliša i usmjerava zvučne valove prema zvukovodu.
2. Srednje uho – na početku srednjeg uha nalazi se bubnjić koji služi kao opna, zatim 3 sićušne koščice (čekić, nakovanj i stremen) i eustahijeva cijev koja izjednačava tlak u srednjem uhu (pri ronjenju). Pločica stremena zatvara ovalni prozorčić što je i granica između srednjeg i unutarnjeg uha. Srednje uho se opisuje oblikom kao tijelo sa šest stranica, tj. dio organa koji je omeđen sa šest stijenki (lateralna, medijalna, gornja, donja, prednja i stražnja).
3. Unutarnje uho se sastoji od koštanog i membranskog dijela. Koštani labirint čine tri dijela: pužnica, predvorje i polukružni kanalići. Pužnica ima oblik puževe kućice i savijena je dva i pol puta. Uzduž pužnice ide spiralna pločica koja njezin koštani kanal nepotpuno dijeli na dva kanala. Donji kanal na donjem kraju, kroz okrugli prozorčić, u dodiru je s bubnjištem. Kanali su međusobno spojeni na gornjem kraju, na vrhu pužnice otvorom helikotrema. Membranski labirint nalazi se unutar koštanoga. U polukružnom kanalima nalaze se tri polukružne membranske cijevi, a uzduž pužnice nalazi se (lat.) ducutus cochlearis. Svi dijelovi membranskog labirinta međusobno su spojeni, a ispunjava ih endolimfa.
4. Vrlo je važno da je srednje uho uvijek čisto.