AdminDanašnje liječenje karioznog zuba sastoji se u tome da se oboljeli dio zuba ukloni i nastali defekt popuni nekim materijalom. Taj postupak, tj. čišćenje karioznog defekta, odnosno pripremanje nastale šupljine za punjenje, te njeno punjenje nekim materijalom, nazivamo plombiranjem.
Ime potječe od latinske riječi »plombare«, a korijen joj je u riječi »plumbum« — olovo. Ime je došlo vjerojatno odatle što su prve plombe pravljene od olova. Šupljina pripremljena za punjenje mora biti urađena tako da plomba ne ispadne, da se zub kraj plombe dalje ne kvari i da plomba ne uzrokuje karijes susjednog zuba.
Godine 1889. Black je objavio svoja pravila o pripremanju šupljine zuba, i ta pravila zadovoljavaju postavljene zadatke. Ona su prihvaćena i uče se u svim zubarskim školama, te bi trebalo da ih se i u svakodnevnoj praksi svi pridržavaju. Odmah valja naglasiti da idealnog materijala, koji bi zadovoljavao sve zahtjeve (čvrstoću, ne mijenjati volumen, tvrdoća…), uopće nema. Stoga se moramo, što se tiče prednjih zubi, zadovoljiti materijalom koji zadovoljava estetski momenat, a načinom izrade nastojati da njegova negativna svojstva ne dođu do izražaja. Što se pak tiče kutnjaka i pretkutnjaka, važno je da materijal izdrži jaku opterećenost kojemu je zbog žvakanja izložen. Postoji još jedan važan moment u izboru materijala, a to je ušteda u vremenu i troškovima.
