Živa zaustavlja mijenu tvari živih stanica, veže se uz bjelančevinu. Najveća količina udahnute žive taloži se u bubrezima.
Znaci trovanja živom ovise o brzini kojom živa ulazi u tijelo. Ako se dulje vremena udišu male količine živinih para, postepeno nastaje kronično trovanje živom, a najizrazitiji znaci tog trovanja jesu oštećenje živaca.
Javlja se podrhtavanje prstiju koje postaje sve izrazitije, pa bolesnik bude nesposoban za rad.
Dolazi i do DRHTANJA JEZIKA, te GOVOR POSTAJE NERAZGOVJETAN. Nastaju i promjene u usnoj šupljini: jako izlučivanje sline, oticanje desni, ispadanje zubi.
Na koži se pojavljuje SVRBEŽ. Ako se u kratko vrijeme udahne mnogo živinih para, dolazi do akutnog trovanja živom, uz oštećenje bubrega, koje može dovesti i do smrti.
Uz oštećenje bubrega javljaju se i POVRAĆANJE I PROLJEV.
Kako dolazi do profesionalnog trovanja živom
Obolijevaju radnici u rudnicima žive, zatim u rudnicima zlata, gdje se živa upotrebljava kao otapalo, pa u industriji gdje se živa upotrebljava, na primjer u proizvodnji toplomjera, živinih svjetiljki i živinih prekidača. Živa služi kao otapalo za druge metale, npr. u zubarstvu.
Otopinom jednog živinog spoja, živinim nitratom, moče se dlake nekih životinja pri izradi šešira. Zato ima dosta slučajeva trovanja živom u tvornicama šešira. Također su otrovni i živini spojevi za uništavanje nametnika na sjemenju.
Akutno trovanje živom često nastaje kod topioničara, te tamo gdje dolazi do naglog zagrijavanja žive. U tim slučajevima čovjek udiše mnogo živinih para, pa se bolest pojavljuje s jakim bolovima u trbuhu, povraćanjem i često krvavim proljevima.