Što je imunološki sustav?
Imunitet, odnosno imunološki sustav je sustav organa, stanica i molekula koje štite organizam od bolesti. Glavne stanice imunološkog sustava čovjeka su bijela krvna zrnca – makrofazi, neutrofili i limfociti (T i B limfociti i prirođene stanice ubojice). One se nalaze u limfi, prozirnoj gustoj tekućini koja se nalazi u limfnim žilama. Limfne žile prožimaju svaki organ u tijelu, osim mozga, i predstavljaju cirkulaciju imunološkog sustava. Njima su povezani limfni čvorovi, mrežaste nakupine limfocita, u kojima se odvija uništavanje štetnih organizama koji uzrokuju infekciju. Limfni se čvorovi tada povećavaju jer limfne žile odvode infekciju na najbliže mjesto gdje se može organizirati imunološki odgovor. Dio limfnog sustava čine i mandule, prsna žlijezda, jetra, slezena, Peyerove pločice u tankom crijevu, slijepo crijevo te koštana srž. Glavne molekule u imunološkom sustavu su protutijela (imunoglobulini), sustavi bjelančevina komplementa te citokini.Da bi imunološki sustav uspješno štitio organizam od bolesti, mora moći razlikovati patogene, poput virusa, bakterija ili parazita, od vlastitog zdravog tkiva. U tomu glavnu ulogu imaju tzv. molekule glavnog kompleksa histokompatibilnosti, koje su jedinstvene za svaku pojedinu osobu.
Stanice imunološkog sustava nauče razlikovati vlastito od stranog u timusu gdje se matične stanice dijele i razvijaju u T limfocite. To se događa kada fetus počinje razvijati vlastiti imunitet. Svim T limfocitima koji podnose glavni kompleks histokompatibilnosti timusa biva dozvoljeno da sazriju i napuste timus. Ishod je taj da zreli T limfociti podnose stanice i organe vlastitog tijela i mogu surađivati s drugim stanicama tijela kada ih se pozove u obranu organizma. Međutim, ponekad T limfociti izgube sposobnost razlikovanja vlastitog od stranog i mogu napasti vlastito tijelo. Tada govorimo o autoimunim bolestima. Tu znamo da imunitet ne obavlja svoju funkciju.
Kao što možemo vidjeti, iza riječi imunitet krije se pravo biološko čudo. No, kako mi možemo utjecati na njega?
Odgovor na to pitanje krije se u dva tipa imuniteta koja imamo. Prvi je urođeni imunitet s kojom se rađamo. U njoj sudjeluju makrofazi, neutrofili i komplement koji slično reagiraju na sve strane tvari, bez obzira o kojoj se osobi radi. Drugi, stečeni imunitet se pak dobiva tijekom života i specifična je za pojedinu osobu. Ovisi o antigenima s kojima se osoba susrela tijekom života. Antigeni su bilo koje molekule koje mogu izazvati imunološku reakciju, a imunološki sustav ih „pamti“ i stvara svoje memorijske arhive kako bi pravovremeno mogao prepoznati i reagirati na stranu tvar. Kada limfocit, koji je dugovječna stanica, susretne antigen po drugi puta, razvija brzi odgovor na baš taj antigen. Taj imunološki odgovor razlog je što ljudi od nekih bolesti mogu oboljeti samo jednom i upravo to čini osnovu razvoja cjepiva.
Imunologija kroz povijest
Postojanje određene imunosti se zamijetilo još u 5.st.pr.Kr., za vrijeme velike kuge u Ateni. Tukidid je zabilježio da osobe koje su preboljele kugu u prethodnoj epidemiji, sada mogu raditi s bolesnicima bez da ponovno obole. No, imunologija kao znanost se počela razvijati tek u 19. stoljeću, i to zahvaljujući Pasteurovim i Kochovim otkrićima. 1940-ih godina došlo je do važnog otkrića da neki sastojak stanične stijenke kvasca ima snažan utjecaj na imunitet. Tek 1960-ih je otkriveno da je taj sastojak beta-1,3-glukan. Od tada pa do danas, o njemu je napisano na stotine radova. Beta glukan izoliran iz kvasca se danas može pronaći u svakoj ljekarni, te ga mnogi ljudi koriste bez da zapravo znaju od kuda on potječe.
Beta glukani su polisaharidi koji se mogu naći u nekim biljkama, bakterijama i gljivama. Razlikuju se ovisno od kuda potječu. Tako npr. u biljkama (nekim žitaricama) nalazimo beta-1,4-glukane, a u gljivama beta-1,3-1,6-glukane. Upravo ti, koji se nalaze u staničnim stijenkama gljiva pokazuju najizraženija imunomodulirajuća svojstva. Strukturno su složeniji i imaju puno veću molekularnu težinu, što pozitivno utječe na njihovu djelotvornost. Njih možemo podijeliti na one izolirane iz kvasaca i one iz tzv. ljekovitih gljiva (basidiomiceta). Ljekovitost kvasaca je otkrivena, kao što je spomenuto ranije, tek u 20. stoljeću. Ljekovite gljive se koriste tisućama godina diljem svijeta, upravo kao snažni imunomodulatori.
Iako ljudi nisu znali mehanizme djelovanja gljiva na ljudski imunološki sustav, u narodnoj medicini se znalo da određene gljive jačaju organizam i pomažu u borbi protiv raznih bolesti. Tradicionalna kineska medicina je najpoznatiji zagovaratelj ljekovitih gljiva no postoje brojni podaci da su i drevni Europljani vjerovali u ljekovitost gljiva.
Imunološki odgovor
Puranov rep, brezova guba, bukova guba, čaga, hrastova sjajnica, crvenoruba guba i brojne druge nalazile su u kućnim apotekama diljem kontinenta. Moderna istraživanja započeta su 1970-ih godina te su pokazala da je urođeni imunitet čovjeka kroz evoluciju naučio prepoznati upravo beta-1,3-1,6-glukane te na preciznom mehanizmu međudjelovanja pokrenuti snažan imunološki odgovor. Taj mehanizam međudjelovanja je toliko precizan da funkcionira poput ključa i brave. Pojednostavljeno rečeno, beta-glukani ulaze u organizam zamaskirani u bakteriju. Makrofazi dižu uzbunu, pokreće se snažan imunološki odgovor na patogena, povećava se broj limfocita, neutrofila i urođenih stanica ubojica koje tada prepoznaju uljeza. Shvativši da je riječ o lažnoj uzbuni, kreću u „čišćenje“ organizma, kako ne bi sjedili prekriženih ruku. Ukoliko u organizmu postoji neki štetni patogen poput virusa, bakterije, parazita ili pak tumorska stanica, njihova je zadaća uništiti ih.
Moderno doba donijelo je bolje higijenske uvjete života, manje smo izloženi patogenim organizmima, jedemo zdravstveno ispravnu hranu. No, upravo zbog toga nam se imunološki sustav „ulijenio“.
Također, današnji ubrzani tempo života, manjak sna, izloženost stresu i razni imunosupresivni lijekovi (protiv alergija i ostalih autoimunih bolesti) utječu štetno na naš imunitet. I upravo tu beta-glukani postaju neprocijenjivo vrijedni! Preporučaju se svakodnevno bolesnim ljudima kao pomoć u liječenju, ali i zdravima kako bi zadržali dobro zdravlje. Istraživanja su pokazala da konzumiranje ljekovitih gljiva bogatih beta-glukanima ne dovodi do navikavanja, ili pak prestimuliranog rada imunološkog sustava. Njihovo imunomodulirajuće svojstvo dovodi u balans i poremećen rad imuniteta, čak i kod autoimunih bolesti.
Zaključak
Da su ljekovite gljive važan izvor najkvalitetnijih beta-glukana govori i činjenica da su najpoznatiji beta-glukani na svijetu izolirani upravo iz njih:
- Lentitan (Lentinus edodes – shiitake gljiva)
- Šizofilan (Schizophyllum commune –špatulasta lističarka)
- Pleuran (Pleurotus ostreatus – bukovača)
- Ganopoli (Ganoderma lucidum –hrastova sjajnica)
- PSK i PSP (Trametes versicolor –puranov rep)
Upravo je ovaj zadnji, polisaharid Krestin, još 1970-ih bio najprodavaniji imunomodulirajući dodatak onkološkim pacijentima. U nekim zemljama je čak uvršten na listu besplatnih lijekova.
Iako neka istraživanja pokazuju da su beta-glukani iz ljekovitih gljiva djelotvorniji od onih iz kvaščevih gljivica, njihova kompleksnost ih čini i teže razgradivima. Potrebna je vruča vodena ekstrakcija da bi se iz jedne naizgled obične gube, dobio ovaj čudotvoran sastojak. Naravno, kvaščeve gljivice je lakše proizvesti u velikoj količini u kratkom vremenu pa beta-glukani iz njih čine glavninu proizvoda na tržištu.
Naravno da je lakše kupiti gotovi proizvod, progutati pilulu i nastaviti užurbani ritam dana. Posjet šumi ipak nosi višestruke koristi. Osim što ćete malo napuniti baterije izvan gradske gužve, udahnuti svježi zrak, smanjiti razinu stresa u organizmu možete pronaći ljekovite gljive u kojima se krije ovaj čudesan sastojak. Čudesan sastojak za kojeg možemo vjerovati da su gljive proizvele samo za nas!
Autor: Jelena Pravica, mag.ing.silv.
Izvor: www.nuta-ljekovite-gljive.hr