AdminMnogi ljudi ne razlikuju ove tri vrste kornjača i zovu ih jednostavno – kornjače. Znanstvenici ih, međutim, jasno razlikuju: morska kornjača je vodeni gmizavac, suhozemna kornjača kopneni, a barska kornjača je gmizavac koji živi u barama i tekućim vodama i na njihovim obalama.
Točno je i to da se sve tri, i morska, i kopnena i barska kornjača mogu zvati kornjačama. Jer sve one dižu zrak plućima i imaju okoštale oklope sačinjene od sraslih koštanih pločica presvučenih prozirnom rožnatom tvari ili samo mekanom kožom. Ti se oklopi dijele na dva dijela: jedan dio prekriva leđa, drugi trbušni dio kornjačina trupa. Kroz otvore ova dva dijela kornjača može provući glavu, vrat, rep ili noge.
Sve kornjače imaju dobro razvijeno čulo vida, ukusa i dodira, dok im je čulo sluha vrlo slabo razvijeno. Mnoge kornjače ne biraju hranu. Ženke mogu šištati, dok mužjaci “grokću”. Neke divovske kornjače iz reda suhozemnih kornjača čak mogu i rikati!
Najveća živa kornjača je morska kornjača usminjača. čija su leđa umjesto oklopa presvučena debelom kožom. Obično je teška do 500 kilograma, a najveći zabilježeni primjerak bio je dugačak preko 2,5 metara i težak gotovo 750 kilograma!
Juha od kornjače najukusnija je od mesnatih dijelova zelene kornjače, koja također spada u red morskih kornjača. Obično živi u tropskim vodama i može težiti i po 250 kilograma. Najljepši kornjačin oklop, koji je inače vrlo skup, dobiva se od male kornjače iz tropskih mora – tzv. dijamantske kornjače.
To je najmanja morska kornjača i rijetko je duža od jednog metra. Njen koštani oklop se sastoji od podijeljenih slobodnih koštanih ljuštura mrke boje, koje su poput mramora, raskošno obojane žutim nijansama. Najrasprostranjenija vrsta suhozemne kornjače je šumska kornjača s crvenkastim oklopom. Vrlo lako se sprijateljuje s čovjekom i privikava da prima hranu čak i iz njegovih ruku. Tijekom zimskih mjeseci kornjače miruju, skrivajući se na dnu bare ili u rupama po zemlji. Pretpostavlja se da kornjače ponekad mogu živjeti i više od 200 godina!
