AdminMorat će ih hraniti onolikom količinom šećera u kilogramima kolik bude i prinos meda iz košnice, ali kad se usporede cijene šećera i meda, onda je to dobra razmjena. Uzimajući prosjek od nekoliko godina, neprofesionalni pčelar može očekivati oko 13 kg meda godišnje od svake košnice. Kako započeti s pčelarstvom Pristupite lokalnoj pčelarskoj udruzi. Upoznajte ostale članove koji će vam dopustiti da im pomažete. Na taj način doznat ćete volite li pčele. Ako ih ne volite, vrlo je vjerojatno da ni one neće voljeti vas, pa biste onda trebali razmisliti o nekom drugom hobiju. Ako postoje znakovi slaganja između vas i pčela, naučite što više možete o tome kamo smjestiti košnice, kako postupati s kolonijom, kako rukovati rojem te kako prikupiti med. Neophodna oprema — uključujući i pčele — iziskivat će neke troškove. No možete uštedjeti ako uspijete nabaviti dobru rabljenu opremu od lokalnog pčelara.
Pčele proizvode med koji spremaju kao hranu za prehranu kolonije zimi. Cilj pčelara je potaknuti pčele da proizvode više meda nego što im je potrebno tako da on sebi može uzeti višak. Zauzvrat on im pruža siguran dom, pregledava ih i brine se da imaju dovoljno hrane za zimu.
Počnite s osnovnom jedinicom — malen broj pčela predvođen mladom maticom — koju ćete kupiti od proizvođača ili možda od pčelarske udruge. Kupite ih početkom sezone — najbolje u svibnju.
Košnica se sastoji od naslaganih drvenih kutija otvorenih s gornje i donje strane. U kutijama se nalaze okviri na kojima pčele prave saće. Ono u gornjim kutijama služi za spremanje meda, a ono u donjim tvori plodište gdje matica polaže jajašca i gdje se mlade pčele razvijaju. Počnite s jednom košnicom, a sljedeće godine možda ćete trebati i drugu kako biste premjestiti svoje pčele ako osnuju novu koloniju. Ima nekoliko modela košnica — standardni je vjerojatno najbolji za početnika.
Najvažnija je pčelarska mreža, od konca ili plastike pričvršćena za šešir sa širokim obodom, koja će vam štititi lice i vrat. Mreža vam mora sezati do ramena tako da ne bude nikakvih otvora kroz koje se pčele mogu uvući. Tijelo zaštitite jaknom s patentnim zatvaračem i uskim orukavljem. Nogavice hlača zavucite u debele čarape. Rukavice će vam zaštititi ruke, ali smetat će vam pri obavljanju delikatnih zadaća. Bolje je raditi goloruk jer ako nježno postupate s pčelama, malo je vjerojatno da će vas ubosti ili bar ne prečesto (u sljedeću stranicu).
To je posuda s otvorom za dim u kojoj se mogu zapaliti komadi suhog drveta, starih krpa ili vrećevine, a dim se iz nje tjera mijehom. Nabavite veliku dimilicu koja dugo može dimiti. Najbolje djeluje ona sa zakrivljenim otvorom za dim.
Ova čelična alatka na jednom kraju ima strugalicu, a na drugom ravnu oštricu. Ona služi za odvajanje pojedinih kutija koje čine košnicu te za struganje pčelinjeg voska s okvira.
Da bi preživjele zimu, pčele se hrane šećernim sirupom. Postoji nekoliko tipova hranilica, ali možete ju i sami napraviti tako što ćete izbušiti rupice na limenci s poklopcem da sirup može lagano curiti van.
U kući držite antihistaminsku kremu jer će vas kad-tad koja ubosti. Neki su ljudi posebno alergični na ubode pčela, spopadne ih vrtoglavica a mogu čak pasti i u komu. Ako ste i vi medu onima koji imaju burne reakcije, što prije otiđite liječniku ili u bolnicu na liječenje. Međutim, uobičajena reakcija je bol u području uboda, nakon čega slijedi pojava otekline, ali većina pčelara ubrzo postane imuna. Izvadite žalac tako da ga istisnete noktima. Nemojte ga pokušati uhvatiti i iščupati jer će se tako uštrcati više otrova u ranu. Trenutačna bol može se ublažiti primjenom antihistaminske kreme ili otopine od 1 čajne žličice sode bikarbone u čaši vode.
