kako-skoljke-prave-bisere-od-zalutalog-zrnca-pijeska-kako-hr

ČUDA PRIRODE: Kako školjke prave bisere od zalutalog zrnca pijeska

Prije otprilike 4.000 godina, jedan kineski ribar, da bi utažio glad, odlučio je otvoriti nekoliko morskih školjki, i tako je vjerojatno postao prvi čovjek koji je otkrio bisere!

Taj trenutak nije bio samo otkriće dragulja, već i svjedočanstvo nevjerojatnog obrambenog mehanizma prirode.

I. Alkemija oštrige: Od iritacije do dragulja

Biseri su jedan od rijetkih dragulja koji nastaju u živom organizmu. Njihova tajna leži u tvari koja služi za zaštitu oštrige.

Sedef: Zaštitni oklop

Biseri su sazdani od potpuno iste sedefaste tvari od koje se sastoji i unutarnja podloga ili “postava” ljušture školjke — oštrige. Tijelo oštrige je vrlo nježno; da bi ga zaštitila od ozljeda, ona luči tu tekućinu kako bi njome obložila unutrašnjost svoje zaštitne ljušture o koju se naslanja.

Obrana od uljeza

Kada u unutrašnjost školjke upadne nešto što njeno tijelo može ozlijediti – na primjer, zrnce pijeska ili neki drugi parazit – oštriga odmah reagira. Da bi se zaštitila od iritacije i ozljede, ona uljeza oblaže slojevima sedefaste tvari kojom oblaže i unutrašnjost ljušture.

Taj obrambeni proces transformira zalutalo zrno pijeska u biser. Kada se sve to odigrava sasvim prirodno, biser može biti savršeno oblikovan.

II. Uzgoj bisera: Čovjekova delikatna intervencija

Zbog visoke vrijednosti i rijetkosti prirodnih bisera, čovjek je razvio metode za poticanje oštriga na stvaranje dragulja. Taj se postupak zove “uzgoj bisera”.

  • Standardni uzgoj: Potrebno je samo ubaciti fino zrnce pijeska ili komadić sedefa u oštrigu. Nakon dvije ili tri godine, oštriga se vadi i otvara, a iz nje se vadi biser. Ovaj postupak obično ne donosi tako savršene bisere kao što su prirodni.
  • Japanski napredak: U Japanu su pronašli način proizvodnje savršenih oblika uzgojenih bisera. Tvar koja potiče oštrigu na stvaranje bisera ubrizgava se neposredno u oštrigino tijelo. Ovo je vrlo osjetljiva i delikatna kirurška intervencija, koja zahtijeva krajnju pažnju i vještinu, jer se tijelo oštrige ne smije ni najmanje ozlijediti.

III. Veličina i imitacije

  • Najveći biser: Najveći biser koji je do danas pronađen bio je dugačak oko 5 centimetara, s obujmom od preko 10 centimetara!
  • Lažni biseri: Pravi biseri su vrlo skupocjeni, pa se mnogi ljudi zadovoljavaju kupovinom lažnih bisera. Francuzi raspolažu tehnikom za proizvodnju lijepog umjetnog bisera: probušene staklene bisere oblažu tvari dobivenom od svijetlih ljuski nekih riba, a unutrašnjost bisera ispune voskom.

IV. Prehrana školjki: Filtriranje života u moru

Školjke (ostrige, dagnje, kamenice) su filtratori i igraju ključnu ulogu u ekosustavu oceana.

Pasivno hranjenje

Školjke se ne kreću u potrazi za hranom, već se pasivno hrane filtriranjem vode.

  1. Usisavanje vode: Školjka koristi mišiće za otvaranje i usisavanje vode u svoju šupljinu, najčešće kroz poseban otvor (usisnu sifonu).
  2. Filtracija: Voda zatim prolazi kroz škrge. Škrge nisu samo organ za disanje, već i filter za hvatanje hrane. Škrge su prekrivene sitnim dlačicama (cilijama) koje stvaraju mukoznu sluz (ljigavu tvar).
  3. Hvatanje hrane: Sluz hvata sitne čestice hrane koje lebde u vodi – prvenstveno fitoplankton (mikroskopske alge), zooplankton i razgrađene organske tvari (detritus).
  4. Gutanje: Cirkulacija cilija usmjerava nakupljenu sluz i hranu prema ustima školjke, gdje se konzumira. Čista voda izbacuje se kroz drugi otvor (izlaznu sifonu).

Ovaj mehanizam čini školjke nevjerojatno efikasnim prirodnim pročišćivačima mora. Zbog toga su izuzetno osjetljive na zagađenje, jer sve što filtriraju ostaje u njihovom tijelu, što utječe i na kvalitetu bisera, i na sigurnost školjki kao hrane.

Ana Janušić