U starom Babilonu, Egiptu i Grčkoj ljudi su se bavili bankarstvom. Hramovi su obično bili mjesta gdje se ulagao novac. U Rimu je 210. godine prije naše ere objavljena uredba kojom se na Forumu određuje mjesto za mjenjače novca.
Međutim, u srednjem vijeku uzimanje kamata se smatralo grijehom, pa su neke zemlje zabranjivale svojim građanima da osnivaju banke. Naravno, neki su se ljudi i dalje time bavili. Tako su u srednjem vijeku mjenjači novca u Italiji obavljali svoj posao na ulici, na klupi. Klupa se na talijanskom jeziku kaže banco, pa je otuda i došao naziv "banka".
Suvremeno bankarstvo prvi put se javilo u Veneciji 1587. godine, kada je osnovana Banco di Rialto. Ta je banka primala uloge i dozvoljavala ulagačima da pišu čekove na novac što su ga imali u banci. Godine 1619. Banco del giro preuzela je Banco di Rialto i davala priznanice na uloženo srebro i zlato; te su priznanice upotrebljavane kao novac. Amsterdamska banka. osnovana 1609, takođe je izdavala potvrde koje su upotrebljavane kao "bančin novac".
U Engleskoj su zlatari istodobno bili i bankari sve do 1694. godine, kada je utemeljena Engleska banka, koja je držala monopol na javno bankarstvo u Engleskoj sve do 1825. godine.