1. Tipla ne smije biti tanja mnogo od promjera rupe jer će se u protivnom okretati i neće se moći uvrnuti vijak.
2. Rupe se buše svrdlom sa vidija vrhom, ovisno o čvrstoći podloge. Tako se za beton upotrebljavaju vidija vrhovi i bušilica s udarnim mehanizmom. Bušenje treba vršiti s laganim pritiskom na podlogu, nikako svom snagom jer udarni mehanizam tada nema efekta. Pritiskati toliko da udarni mehanizam bušilice vibrira slobodno i tako daje efekat čekića koji potiskuje vrh svrdla.
3. Bušenje rupa u zidu od šuplje opeke vrši se tako da se rupa planira u čvrstom dijelu opeke, ali ne u masi žbuke kojom su cigle međusobno spojene. Ta se masa naziva “fuge”, a rupe u fugama neće biti stabilne i čvrste. Opet, ako rupu izbušimo u unutrašnjosti cigle u kojoj je šupljna, nećemo moći učvrstiti tiplu. Dakle treba izabrati dio cigle koja je donekle puna, jer će tu izbušena rupa garantirati čvrstoću.
Ovdje ću objasniti bušenje rupa na najčešćim mjestima u domaćinstvu:
Rupe u keramičkim pločicama
Potrebna je naročita pažnja, jer nepažljivim bušenje na početku, dolazi do puknuća pločice. Zato je dobro na mjestu bušenja naljepiti ljepljivu traku u 2 sloja, kako vrh borera ne bi bježao po pločici.
Rupa u stropu za vješanje lustera
Poseban slučaj jer je zahvat dosta zahtjevan. Pošto su u stropu obično gredice i punioci, potrebno je pogoditi puni dio, a opet izbjeći armaturu. Pritom treba uzeti u obzir težinu lustera, te vrstu tiple koja će se uvrnuti u površinu plafona. Luster treba na kuku uvrnutu u umetak, objesiti za kukicu koju luster ima, nikako na žice. Prije spajanja žica, OBAVEZNO isključiti električni napon iz mreže.
Bušenje rupe za dimnjak
Zahtijeva malo više alata i spretnosti, ali se uspješno može izvesti u “uradi sam” izvedbi. Mjesto za bušenje rupe treba biti u visini odvodne cijevi za peć, a na sredini dimnjaka. Dimovodna cijev tijesno treba ulaziti u dimnjak bez otvora da ne ulazi zrak.