AdminTi su novčići jedan od najstarijih numizmatičkih nalaza domaćih kovanica u Hrvatskoj, a otkriveni su 1922. godine kada je Juro Gorički iz Klaka pronašao u šumi Jama kraj Podgrađa ispod Okić-grada zemljani ćup s oko 1600 kovanica od srebra loše kvalitete. Kovanice samoborske izradbe najvjerojatnije su vlastiti proizvod ilirskih plemena Japoda, a na njima se očituju neke značajke novca keltskih plemena Tauriska te utjecaj stare bakrene valute. U 2. st. pr. Kr. Japodi mijenjaju valutu – napuštaju bakrenu i prelaze na srebrnu. Japodi i Kelti nastojali su kovinski sadržaj svojeg novca približiti uglavnom srebrnim novcima koji su kolali susjednim zemljama, tako da mogu kupovati na njihovim tržištima.
Taj pokušaj približavanja kvalitete kovanica nije uspio, jer je u našem “samoborcu” mnogo manji postotak srebra nego u keltskim kovanicama, što se očituje u težini. Naime, kod nas je bila u uporabi mješavina bakrenog novca koji je trgovačkim vezama stigao iz Afrike i srebra iz domaćih rudnika. Stoga, on ima lokalni značaj, odnosno gubi vrijednost kao platežno sredstvo na širem području. Naš “samoborac” se osim kovinskim sadržajem od susjednih razlikuje i slikom, vanjskim sadržajem. Najvažniji novac u trgovini Japoda bio je kartaški i numidski novac, a domaći su kovničari posuđivali strane rezače kalupa i pokušavali oponašati kartaški novac, odnosno preuzeli su motive s kartaškog novca. Na licu (aversu) kovanice nalazi se glava Persefone, dok je na naličju (reversu) kovanice lik konja u skoku ulijevo.
Detalji su mijenjani, ali vanjski izgled novca u mnogome se podudara s kartaškim, odnosno numidskim kovanicama i nije neosnovana tvrdnja da je rezbaru kalupa “samoborca” kao predložak poslužio upravo taj novac. No, postoji i mogućnost da je rezbar bio unajmljen sa sjevernih afričkih obala, na što nas upućuju jake trgovačke veze između Jadranskog i Sredozemnog mora.
Razvoj “samoborca” od metalnog doba i najstarijeg tipa, preko prijelaznih do najmlađeg tipa (kovanje je prestalo krajem zadnjeg stoljeća prije Krista), pruža nam najbolju sliku razvoja od oponašanja klasičnog novca do zadnjih, već prilično nekvalitetnih primjeraka. Naš novčić “samoborac” vrijedan je numizmatički primjerak, ne samo zbog ljepote svojih tipova i umjetničkog izričaja domaćih majstora, već i kao spomen trgovačkih nastojanja naših prastanovnika Ilira.
Novčići se mogu pogledati u Samoborskom muzeju
Budući su novčići pronađeni u zaselku Gorički, blizu sela Klaka i Etno kuće pod Okićem, vlasniku Etno kuće, g. Marijanu Slakoperu, učinilo se zgodnim osmisliti suvenir toga kraja i cijelog samoborskog područja. Tako je svoju ideju razložio suradnici Ladi Lokmer, koja je napisala priču i uglazbila je, a u izvedbi su sudjelovali : Mia Franceković, Ida Pavlin, Martina Slakoper, Davor škiljan, Nebojša Dvornić, Antun Pavlin, Marijan Slakoper i Lada Lokmer.
“Samoborac” audio priča za djecu, nastala je temeljem povijesnih činjenica i zapisa, koje je naš poznati samoborski pjesnik, prevoditelj, numizmatičar i bankar, Stjepan Hrčić, objavio u knjizi Samobor iz 1943. godine, pod nazivom “Najstariji novci kovani na području današnje Hrvatske”. Priča je snimljena i strpljivo čeka “svoje rađanje” – izdavanje u obliku CD-a , prepoznavanje i širenje svoje kulturne vrijednosti naše bogate povijesne prošlosti. Priča “Samoborac” namijenjena je prvenstveno djeci, ali i svima koji vole i žele očuvati svoju povijesnu i kulturnu baštinu. Nadamo se da će “Samoborac” uskoro ugledati “svjetlo dana” i postati vrijedan suvenir Samobora i cijeloga samoborskog kraja.
