AdminPrva užad je dobivana na taj način što je čovjek vezivao kožne remenove jedan za drugi ili sastavljao dijelove neke kore s drveta ili čak korijenje. Stari Egipćani su pravili užad od biljnih vlakana i ta je užad bila slična današnjoj užadi.
Sva vlakna što se upotrebljavaju danas se obično nazivaju “konoplja”, ali se ta “konoplja” može praviti od različitih bitaka. Najbolji materijal za izradu užeta su vlakna biljke zvane “abaka”, koja raste na Filipinima. Ta se vlakna obično nazivaju “konopljom s Manile”.
Ona je jača od drugih vrsta konoplje i lakše se obrađuje. Jedna vrsta stogodišnje biljke u Meksiku također se upotrebljava za izradu užadi, a užad se može praviti i od vlakana kokosovog oraha i vlakana lana. Međutim, užad dobivena od lana previše je skupa.
Sve do 19. stoljeća konop je izrađivan nikom u tzv. “užarnicama”. To su bile dugačke i niske građevine u kojima je užar morao ići natraške, korak po korak, odmotavajući vlakna, koja je sebi namatao oko struka. Na gornjem kraju užamice jedan je dječak okretao kotač za koji je bio pričvršćen jedan dio užeta. Taj kotač je neprestance uvijao niti, sve dok ih ne bi upreo u konop.
Danas se gotovo sva užad proizvode pomoću strojeva. Vlakna prođu kroz čitav niz strojeva za razdvajanje, koji su nalik na čelične češljeve. Strojevi temeljito pročešljaju vlakna i tu masu vlakana pretvore u dugačku i neprekidnu vrpcu iste debljine. Takve vrpce dolaze do stroja za uređanje, koji ih izuvija i uprede u konac, a taj konac se potom namotava na kalemove ili klupka.
Klupka su nasađena na ploču koja se okreće oko svoje osovine. Nit prolazi kroz cijev od kovine koja je pritišće i sljepljuje odvojene komadiće. Kad izađe iz cijevi, ta je nit upredena. Onda tri ili četiri takve niti prolaze kroz isti postupak i upredaju se u konop.
