sto-je-to-otkuda-mu-dolazi-ime-i-kako-je-otkriven-elektricitet

Što je to, otkuda mu dolazi ime i kako je otkriven elektricitet

Čudno je to što je elektricitet proučavan tisućama godina — a još uvijek ne znamo točno što je to, zar ne?

Po suvremenom shvaćanju, svaka se tvar sastoji od sitnih naelektriziranih čestica. Prema toj teoriji, elektricitet je obično strujanje elektrona ili drugih naelektriziranih čestica.

Riječ “elektricitet” dolazi od grčke riječi “elektron”, što znači “jantar”. Vidite, dakle, da su još 600. godine prije nove ere Grci znali da jantar, kad se protrlja, može privlačiti lagane komadiće pluta ili papira.

U proučavanju elektriciteta veći napredak nije polučen sve do 1672. godine. Te je godine Otto von Guericke proizveo jače naelektriziranje držeći ruku na sumpornoj kugli koja se je obrtala. Godine 1729. Stephen Gray je otkrio da neke supstance, na primjer kovine, prenose elektricitet s jednog mjesta na drugo. Ti su materijali prozvani “provodnici”. Gray je također otkrio da druge tvari, kao što su staklo, sumpor, jantar i vosak, ne prenose elektricitet. Te su tvari nazvane “izolatori” ili nevodiči.

Idući važan korak napravljen je 1733. godine, kada je Francuz Di Fej otkrio pozitivnu i negativnu naelektriziranost. premda je on držao da su to dvije različite vrste elektriciteta.

Ali, tek je Benjamin Franklin pokušao objasniti što je elektricitet. Po Franklinu, sve supstance u prirodi sadrže “električni fluid”. Međusobnim trljanjem nekih supstanci određena količina tog fluida prebaci se s jednog mjesta na drugo, kao višak. Danas bismo rekli da se taj fluid sastoji od negativno naelektriziranih elektrona.

Pratite nas na društvenim mrežama

Ne budite sramežljivi, pridružite se Kako.hr zajednici, svaki dan naučite nešto novo i podijelite svoja znanja s drugima.