I danas se kinesko i indijsko mastilo, ili tuš, upotrebljavaju za crtanje i pisanje dokumenata koji trebaju dugo trajati, i rade se po istom načelu. No, pored te vrste, danas postoji na stotine drugih tipova tuševa. Premda svaki proizvođač mastila za pisanje ima vlastiti način proizvodnje, mastila se uglavnom dobivaju na sličan način. Ta mastila sadrže neke kiseline, sol i vodu. Mješavini se obično dodaje svijctloplava boja, tako da su slova, tek ispisana tim mastilom, svijetloplava. Crna boja se pojavljuje tek kad se mastilo izloži djelovanju zraka.
Da bi se dobila mastila svijetlih boja, mješavini se dodaje jedan dio boje na stotinu dijelova vode. Takve vrste mastila mogu trajat godinama, a da ne izblijede, naravno ukoliko se ne svlaže i ne izlože svjetlosti.
Mastila što se upotrebljavaju u kemijskim olovkama sadrže više boje, gusta su kao sirup i ne sadrže vodu. Oko dvadeset i pet postotaka takvog mastila predstavlja boja.
Mastila za tiskanje sasvim su drukčija od mastila za pisanje perom. Ona su načinjena od dobro samljevene boje i laka. Fini, čvrsti dijelići boje ravnomjerno su raspoređeni u mješavini kojoj oni daju željenu nijansu. Lak služi za ravnomjerno razljevanje boje na tiskarskom stroju, kao i za prianjanje boje za papir.
Boja potrebna za izradu spomenute vrste mastila ranije se dobivala iz minerala u prirodi. Međutim, danas se i ta vrsta mastila obično proizvodi kemijskim putem, šo nije samo jeftinije nego su i boje jače i svjetlije nego što su bile ranije.