OBILJEŽJA:
1. Bol, jaki otok.
2. Čovjek se nemože služiti stopalom.
Sve to mora navesti na pomisao da postoji prijelom jedne od mnogobrojnih kostiju stopala. Sigurna se dijagnoza može postaviti samo rendgenskom snimkom. Dok se takva dijagnoza ne postavi, stopalo se ne smije opterećivati. Ljudi različito reagiraju na bol.
Pojedinci će se, usprkos jakim bolovima, služiti takvim stopalom i na taj način izazivati jake pomake koštanih ivera.
Iz anatomije je poznato da su te kosti većim dijelom građene od spužvaste mase. Kada se ostatak koštanih gredica zbog opterećenosti potpuno uništi, tada nikakvo liječenje ne može vratiti slomljenoj kosti prirodni oblik.
Budući da svaka od tih kostiju sudjeluje u oblikovanju dvaju ili više zglobova, lako je zaključiti da će poslije prijeloma jedne ili više tih kostiju doći do nepravilnih zglobnih ploha, koje doživotno izazivaju neprestane bolove, pa je ponekad potrebno operativnim putem isključiti te zglobove iz njihova rada. Ukratko, takav će se čovjek tada moći služiti stopalom samo ograničeno.
Najčešće slomljena kost na stopalu jeste petna kost. Ona stradava prilikom skoka s veće visine na tvrdo tlo. Nije rijetkost da pri tom budu slomljene petne kosti obaju stopala. Sigurni znaci prijeloma jesu otok pete, krvni podliv i nemogućnost stajanja na nozi. Kako je prijelom obično mnogo iverni, spojen s gnječenjem spužvastog dijela petne kosti, to noga gubi svoj prirodni oblik.
Najbolje je stopalo imobilizirati pomoću drvene daščice koja se učvršćuje zavojem. Poslije potvrđene dijagnoze kost treba namjestiti. Cilj namještanja jeste da se kost što više približi svom prirodnom obliku. (namještanje kosti izvodi liječnik)
Sve ostale prelomljene kosti stopala moraju biti također pravilno namještene i zacijeljene. Svaka nepravilno zacijeljena kost smanjuje upotrebljivost stopala i mijenja u manjem ili većem stupnju njegov prirodni oblik.