Kako izgleda budućnost vožnje: Baterije, benzin ili sintetičko gorivo?

Tehnološka utopija ili kompromis s klimom? Sklizak teren europske mobilnosti između baterija, sintetičkih goriva i etike 

Nedavna politička inicijativa, potaknuta pritiskom iz industrije i velikih europskih država, otvorila je vrata fleksibilnijem pristupu. Načelo “tehnološke neutralnosti” ponovno je dobilo na snazi: ako motor koristi gorivo s nultom ili niskom emisijom, on ostaje legitimna opcija.

Je li ovaj zaokret zdravi kompromis koji koristi sva tehnološka rješenja (baterije, biogoriva, e-goriva) za postizanje cilja, ili je to opasan potez auto-lobija koji odgađa neizbježnu i nužnu tranziciju? Analiziramo etičke, energetske i logističke izazove triju puteva prema klimatski neutralnom transportu.

I. Argument EV-a: Utopija nulte emisije na kotačima

Zagovornici potpunog prelaska na električna vozila (EV) temelje svoje argumente na energetskoj učinkovitosti i lokalnom smanjenju zagađenja.

A. Superiornost energetske učinkovitosti

Kada se energija generirana u elektrani koristi za punjenje baterije, a baterija zatim pokreće automobil, ukupna energetska učinkovitost procesa iznosi približno 77 do 80 posto.

• Kritika e-goriva: Usporedbe radi, put sintetičkog goriva je daleko manje učinkovit. Proizvodnja e-goriva (vađenje CO2, sinteza) te njegovo korištenje u SUS motoru rezultira ukupnom učinkovitošću od tek 10 do 20 posto. Drugim riječima, za istu količinu obnovljive energije, EV će prijeći četiri do sedam puta dulji put od automobila na e-gorivo.

• Zaključak: S energetskog stajališta, EV je neupitno superioran u korištenju dragocjene obnovljive energije.

B. Etički izazovi opskrbnog lanca

Unatoč energetskoj učinkovitosti, EV nije etički neutralan.

• Rudarenje i geopolitika litija: Proizvodnja baterija zahtijeva ekstrakciju rijetkih minerala poput litija, kobalta i nikla. Rudarenje je ekološki štetno, a opskrbni lanci često se povezuju s neetičkim radnim praksama.

• Geopolitička ovisnost: Europa postaje sve više ovisna o Kini za preradu i proizvodnju baterija. Totalna zabrana SUS motora dovela je EU u ranjiv geopolitički položaj.

II. Argument fleksibilnosti: E-goriva kao most ili prečica?

Sintetička goriva (e-goriva), proizvedena uz pomoć obnovljive energije, i napredna biogoriva (poput HVO100) predstavljaju srž novog, fleksibilnijeg pristupa Europske unije.

A. Rješavanje problema naslijeđa

Najveća prednost e-goriva leži u činjenici da koriste postojeću infrastrukturu (benzinske postaje i distributivni lanci) te su kompatibilna s milijardama postojećih automobila u prometu.

• Stvarna održivost: Budući da će se automobili kupljeni danas voziti i nakon 2035., jedini način za dekarbonizaciju postojećeg voznog parka jest kroz ugljično neutralna goriva. Fokusiranje samo na nove automobile ne rješava problem starog, zagađujućeg nasljeđa.

• Potpora industriji: Fleksibilnost je ključna za očuvanje radnih mjesta u njemačkoj i europskoj industriji koja je desetljećima razvijala SUS tehnologiju.

B. Kritika cijene i skalabilnosti

Najveći rizik leži u ekonomskoj i energetskoj neefikasnosti e-goriva.

• Trenutna cijena: E-goriva su trenutno drastično skuplja od benzina i dizela. Iako bi masovnom proizvodnjom cijena trebala pasti, skeptici upozoravaju da zbog visoke energetske cijene proizvodnje (veliki gubici u pretvorbi) e-goriva nikada neće biti cjenovno konkurentna EV-u.

• Rizik zlouporabe: Otvaranje vrata SUS motorima, čak i uz uvjet korištenja zelenog goriva, otvara prostor za regulacijske rupe i pritisak na ublažavanje kriterija, što bi moglo usporiti tranziciju.

III. Etički i infrastrukturni izazovi

Odluka EU-a da dopusti više puteva prema nultoj emisiji komplicira ključne infrastrukturne i etičke dileme.

A. Borba za obnovljivu energiju

Budući da i EV i proizvodnja e-goriva zahtijevaju ogromne količine čiste, obnovljive energije, moraju se natjecati za iste izvore.

• Pitanje prioriteta: Ako obnovljiva energija postane limitirajući faktor (a hoće li), je li etički ispravno trošiti je na proizvodnju goriva niske učinkovitosti (e-goriva) za privatni transport, umjesto da se usmjeri u direktno napajanje domaćinstava ili ključne industrijske procese (poput proizvodnje čelika)?

B. Tehnološka neutralnost vs. Jednostavnost regulacije

Iako tehnološka neutralnost zvuči pravedno, ona komplicira regulaciju.

• Provjera usklađenosti: Bit će iznimno teško osigurati da svi motori s unutarnjim izgaranjem nakon 2035. zaista koriste samo certificirano zeleno gorivo. Potrebni su sofisticirani i skupi sustavi praćenja.

• Pitanje opstanka: Koja je stvarna svrha podržavanja tehnologije koja je energetski neefikasna ako primarni cilj mora biti maksimalno smanjenje potrošnje obnovljive energije?

IV. Zaključak: Kompromis kao neizbježnost

Europski zaokret ne signalizira odustajanje od klimatskih ciljeva, već pragmatizam i prihvaćanje složenosti tranzicije. Budućnost mobilnosti neće biti binarna; bit će to spektar rješenja.

• EV: Ostat će dominantan za osobni prijevoz, posebno u gradskim i prigradskim zonama, zbog svoje energetske učinkovitosti.

• E-goriva i Biogoriva: Imat će ključnu ulogu u dekarbonizaciji zrakoplovstva, pomorskog prometa i teških teretnih vozila, gdje su baterije tehnički neizvedive ili nepraktične. Njihova uporaba u osobnim automobilima bit će fleksibilni most za postojeće automobile i nišne, visokoučinkovite segmente.

Krajnja poruka je da tehnološka rješenja moraju biti odabrana na temelju učinkovitosti i etike, a ne političkih dogmi. Ako Merzova inicijativa osigura da se svi resursi i tehnologije koriste za postizanje nulte emisije, umjesto da se ulažu samo u jedan tehnološki pravac, onda je taj kompromis zdrav i održiv, ne samo do 2035., već i desetljećima nakon.