Kako je nastalo kazalište | Postanak kazališne umjetnosti

Naslijeđe teatra: Kako je antičko grčko kazalište oblikovalo suvremenu scenu

Suvremena zapadnjačka kultura, a posebno kazalište, svoje duboke korijene vuče iz Stare Grčke. Već u 5. stoljeću prije Krista Grci su postavili temelje arhitekture, opreme i terminologije koja se koristi i danas. Sama riječ teatar potječe od grčke riječi theatron, što doslovno znači mjesto za gledanje.

Arhitektura i struktura grčkog teatra

Antičke predstave održavale su se pod vedrim nebom u polukružnim građevinama koje su u početku bile drvene, a od 4. stoljeća prije nove ere uglavnom su građene od kamena.

Ključni dijelovi grčkog kazališta bili su:

• Gledalište (Theatron): Obično izgrađeno od kamena, uzdizalo se stepenasto i pružalo je gledaocima pogled na cijelu radnju.
• Pozornica (Skene): Izraz scena potječe upravo od grčke riječi skene, koja je označavala pozadinski dio pozornice. Na pozornici su se obično nalazila troja vrata: srednja su služila za ulazak glavnim glumcima, dok su lijeva i desna koristili sporedni glumci.
• Orkestra: Ispred pozornice nalazio se kružni prostor zvan orkestra (odakle potječe riječ orkestar). Tu je stajao zbor koji je pjevanjem ili recitiranjem objašnjavao radnju na pozornici.

Slična struktura s polukružnim gledalištem i orkestrom zadržana je i u kazalištima starih Rimljana.

Pravila izvođenja i glumački elementi

Grčke predstave bile su izrazito specifične u načinu izvođenja i trajale su po nekoliko dana, zbog čega su gledaoci sa sobom donosili hranu i piće.

Uloga maske i kostima

Glumu su izvodili isključivo muškarci. Ključni element identifikacije bile su maske izrađene od drveta ili gline.

• Identifikacija: Gledaoci su po izgledu maske (kralj, žena, bog, rob itd.) mogli odmah prepoznati koga glumac predstavlja.
• Pojačavanje glasa: Kako bi se glas bolje čuo na otvorenom, glumac je u ustima maske često imao cijev za pojačavanje glasa.

Glumci koji su utjelovljivali bogove i vladare dodatno su se isticali nošenjem koturni – obuće s debelim potplatom.

Proscenij i naslijeđe

Utjecaj grčkog teatra vidljiv je i u modernoj arhitekturi. Mnogi suvremeni teatri danas su projektirani s proscenijskim lukom koji služi kao okvir, odvajajući stvarni svijet gledališta od prividnog svijeta glumaca. Zanimljivo, i riječ proscenij potječe iz starogrčkog pro skene, što znači ispred pozornice.

Tragovi olova u povijesti

Iako su se stilovi gradnje kazališta neprekidno mijenjali od 5. stoljeća prije Krista, jedna je opasna praksa dugo ostala nepoznata. Sve do 1960. godine, glumci su često koristili šminku koja je sadržavala olovo, što je dovodilo do ozbiljnih trovanja i, nažalost, smrti.

Danas suvremena kazališta teže prilagodljivosti, dopuštajući da se oblik i veličina pozornice lako prilagode zahtjevima svake pojedine predstave.