Utjecaj stresa na čovjeka je zanemarena tema. Stres se danas definira kao nespecifični odgovor organizma na zahtjeve koji nadilaze njegove mogućnosti, tj. zalogaj što ga ne možemo progutati jer nam se čini većim od raspoloživih ‘gutačkih kapaciteta’ – rekla je psihologinja dr. Dubravka Miljković s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu. Kada je riječ o negativnom stresu, onda su najstresnije situacije smrt djeteta, smrt partnera, gubitak posla, vlastita teška bolest ili bliske osobe.
Utjecaj stresa na čovjeka. Prilagodba i dobru i lošem
No, i pozitivna promjena može biti stresna, primjerice vjenčanje, preseljenje, unapređenje itd. Istraživanja pokazuju da se ljudi nakon nekog vremena prilagode i lošim i dobrim uvjetima u životu.
Ova je pojava dobila ime hedonistička adaptacija prema pokretnoj gimnastičkoj traci za trčanje na kojoj trčimo, ali stalno ostajemo na istome mjestu, jer izgleda da uza sav uloženi trud da budemo sretniji, zapravo ostajemo na mjestu. Utjecaj stresa na čovjeka, veći je no što smo mislili.
Ekstreman su primjer ljudi koji su dobili nagradu na lutriji, a ne misle da su posebno sretni – pojasnila je dr. Miljković. No, na neke se uvjete ljudi brzo adaptiraju, na druge polako, a na neke slabo ili nikako. – Nakon smrti bračnog partnera potrebno je gotovo desetak godina da se zadovoljstvo životom vrati na osnovnu razinu. Nakon smrti djeteta ljudi se nikad potpuno ne oporave, a to teško polazi za rukom i većini onih koji su više puta izgubili posao – naglasila je dr. Miljković.
Neuroznanstvenik dr. Goran Šimić s Hrvatskog instituta za istraživanje mozga kaže da je još Selye opisao je tri glavna stadija stresa, a to su stadij alarma, stadij pružanja otpora i stadij iscrpljenja.
Evolucijski mehanizmi
Kratkotrajni stres je uobičajen, normalan i nezaobilazan dio svakodnevnog života čovjeka, a odgovorom našeg tijela na stres upravljaju simpatiko-adrenalni i limbičko-hipotalamo-hipofizno-adrenalni sustav.
Ovi sustavi su tijekom evolucije razvili kao odgovor organizma na realnu opasnost iz okoline, tj. na specifične objekte. Dugotrajni stres je neprirodan i štetan jer prelazi mogućnosti naše prilagodbe putem navedenih sustava – pojasnio je dr. Šimić koji itekako prati temu utjecaj stresa na čovjeka.
Ono što nazivamo stresom zapravo je kaskada kemikalija, hormonalni odgovor na opasnost, nesigurnost ili promjenu. Kada mozak “uoči” fizički ili psihički stres, on počinje “pumpati” kemikalije (hormone) poput kortizola, adrenalina i noradrenalina.
Iznenada, naše srce lupa brže, povećava se krvni tlak, čula se izoštravaju, a porast glukoze u krvi nas osnaži. Umjerene količine stresa, tijekom kojih dolazi do iznenadne eksplozije hormona mogu ljudima pomoći da neki posao ili zadatak obave efikasnije te da poboljšaju pamćenje.
Također, pozitivan stres može poboljšati rad srca te osnažiti otpornost organizma na infekcije. Neki znanstvenici, pak, smatraju da kratkotrajni “stresni stimulansi” potiču neurone u mozgu da “rade punim kapacitetom” i tako nas štite od oboljenja povezanih sa starenjem i Alzheimerove bolesti.
Također, jedno je istraživanje pokazalo da se ljudi koji su bili izloženi umjerenom stresu prije operacije bolje oporavljaju nego oni koji su bili pod visokim ili niskim stresom.
Zdravlje u kompaniji
Zanimljivo je i istraživanje Salvatorea Maddija sa Sveučilišta California, koji je sedamdesetih godina pratio zdravlje 430 zaposlenika Illinois Bella tijekom kompanijskih kriza.
Kada je kompaniji prijetio raspad, većina zaposlenika zbog stresa loše je i nemotivirano obavljala posao, mnogima su se raspali brakovi, oboljeli se od srčanih bolesti ili imali moždani udar. No, trećina zaposlenika osjećala se dobro i nije imala zdravstenih problema. Ti su ljudi uspjeli zadržati posao ili brzo naći novi.
Maddi je zatim otkrio da su u uvjetima opasnosti od gubitka posla najbolje radili i najučinkovitije se nosili sa stresom oni koji su imali teško djetinjstvo, primjerice, odrasli su samo s jednim roditeljem ili su imali alkoholičara u obitelji. – Oni su bili izloženi velikim stresovima u djetinjstvu, no njihovi bližnji su ih uvjerili da su uzdanica obitelji pa su prihvatili tu ulogu. Tako su postali vrlo snažni ljudi – pojasnio je Maddi.
Nažalost, tu i slične studije ne prate i odgovarajuća neurobiološka istraživanja koja bi pokazala zašto ljudi na različit način “procesuiraju” stres pa neki zbog njega pokleknu, a drugi ojačaju. Znanstvenici, također, nisu otkrili ni gdje je neurobiološka granica između pozitivnog i negativnog stresa.
No, možda sadašnja globalna gospodarska kriza potakne istraživanja o stresu. Uostalom, Selye je prve radove o stresu objavio tijekom strašne gospodarske krize tridesetih godina, kad je borba za preživljavanje kod mnogih ljudi potaknula kreativnost. Utjecaj stresa na čovjeka također afektira i kreativnost.
Neuroznanstvenik dr. Goran Šimić: Dobro planiranje jedan od načina borbe s problemima
Jedan od najboljih načina za borbu protiv stresa jest dobro planiranje, jer promišljanje i priprema za buduće djelovanje olakšava rješavanje problema na koje nailazimo. Pri tome se ne misli da čovjek isplanira previše obaveza za sutra koje neće stići izvršiti, pa će stres biti još veći, nego da napravi selekciju prioriteta u realnim okvirima – ustvrdio je dr. Goran Šimić koji preporučuje i vježbe disanja jer tijekom stresa dolazi do nesvjesnog smanjenja broja udisaja. Pomoći može i psihoterapeut. – Uloga psihoterapeuta, a to ne mora uvijek biti stručna osoba, nego i dobar prijatelj, svećenik ili netko treći, u očuvanju ljudskog zdravlja je golema – zaključio je Šimić.
Psihologinja dr. Dubravka Miljković: Granica između dobrog i lošeg stresa je strogo individualna
Granica između lošeg i dobrog stresa je strogo individualna. Istraživanja koja se bave ostvarivanjem životnih ciljeva i pratećim im emocijama pokazuju da tu postoji neka skrivena psihološka trgovina. Imamo svoje osobne ciljeve, ulažemo u njih trud i vrijeme, i koliko god to bilo zahtjevno, veseli nas njihovo ostvarivanje. Međutim, što više investiramo, to smo više i u strahu od mogućeg neuspjeha – rekla je dr. Miljković istaknuvši da nas strah od neuspjeha motivira da se trudimo još više. – To je strategijski pesimizam, za razliku od blentavog optimizma, kad vjerujemo da će sve biti u redu – zaključila je Dubravka Miljković.
A kako biste što lakše usvajali nova znanja svakako pročitajte: >> Kako učiti brže koristeći Feynman i druge tehnike pamćenja <<